Riznica

U određenim životnim situacijama koje su uzrokovane bolešću i/ili invalidnošću zaposlenika i/ili
članova njegove obitelji, državni službenici i namještenici i zaposleni u ustanovama javnih službi
ostvaruju pravo na novčanu pomoć na teret poslodavca. Pravo na pomoć ostvaruje se i za rođenje
djeteta. Visina i iznosi pomoći uređeni su važećim kolektivnim ugovorima, a od 1. ožujka 2024. godine
za sve su slučajeve iznosi pomoći izjednačeni za zaposlene u državnoj službi i za zaposlene u javnim
službama.
U članku se usporedno obrađuje pravo državnih službenika i namještenika i pravo zaposlenih u
javnim službama na određenu visinu pomoći i porezna obilježja toga primitka.

Kada proračunskom korisniku ili neprofitnoj organizaciji određenu uslugu obavlja osoba koja ima
sjedište, boravište ili prebivalište u inozemstvu (u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji) potrebno
je, ovisno o vrsti usluge, utvrditi je li korisnik obvezan obračunati PDV. Obveza obračuna PDV-a ovisi
o tome kako je za određenu uslugu definirano mjesto obavljanja (odnosno oporezivanja). Mjesto
obavljanja odnosno oporezivanja usluga propisano je člancima 17. do 26. Zakona o PDV-u pri čemu
je opće načelo da se usluge koje obavlja porezni obveznik drugom poreznom obvezniku oporezuju
prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluge. Navedeno znači da kada hrvatskom poreznom
obvezniku uslugu obavi porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu,
primatelj usluge je obvezan obračunati PDV prema odredbama Zakona o PDV-u, neovisno o tome je li
osoba koja obavlja uslugu u svojoj državi u sustavu PDV-a. Poreznim obveznikom vezano za primjenu
odredbi o mjestu oporezivanja usluga smatra se i „mali porezni obveznik“. Tako je obveznik obračuna
PDV-a prema sjedištu primatelja i hrvatski „mali porezni obveznik“, tj. i korisnici usluga izvan sustava
PDV-a. Autorica u članku piše o obvezi obračuna PDV-a na autorske ugovore, ugovore o djelu i druge
usluge za koje se naknada isplaćuje osobama sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu.

Bolnička zdravstvena zaštita uključuje najsloženije oblike dijagnostike i liječenja te je troškovno
najznačajniji element zdravstvenog sustava na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene
djelatnosti. Ista obuhvaća i specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu te provođenje posebnih
programa. Tako normativni okvir iz područja zdravstva propisuje način organizacije, vrstu
djelatnosti, cijene, kao i način financiranja bolničke zdravstvene zaštite. Za provođenje bolničke
zdravstvene zaštite Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod) sklapa ugovore
sa subjektima u okviru mreže javno-zdravstvene službe, koji su zaduženi za njezinu provedbu. Cilj
ovoga članka je prikazati specifičnosti i način financiranja sekundarne i tercijarne zdravstvene
zaštite kroz djelatnosti bolničkih ustanova, kao i novine u financiranju koje se primjenjuju od
1. srpnja 2024. godine.

Pored izrade financijskih planova, proces planiranja kod neprofitnih organizacija obuhvaća i njegove
izmjene i dopune odnosno preraspodjele unutar financijskog plana. Izmjene i dopune financijskog
plana provode se tijekom godine, a donosi ih najviše tijelo neprofitne organizacije ovlašteno za to.
Preraspodjelu izvršava samo zakonski zastupnik i ne treba mu suglasnost najvišeg tijela. Osnove
njihova provođenja propisane su čl. 18. i 19. Pravilnika o sustavu financijskog upravljanja i kontrola
te izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija, a u članku se detaljno pojašnjava
način izrade te daju praktični primjeri izmjena i dopuna te preraspodjele financijskih planova za
2024. godinu.

Novi Pravilnik o proračunskom računovodstvu i Računskom planu primjenjuje se u knjigovodstvenim
evidencijama od 1. siječnja 2025. Pravilnik propisuje ukidanje skupine 193 kontinuirani rashodi te
priznavanje rashoda poslovanja s danom 1. siječnja 2025. godine. U članku se ukazuje na posljedice
ukidanja kontinuiranih rashoda s aspekta planiranja i izvršenja financijskih planova te daje preporuka
kako to knjigovodstveno provesti budući da je u računskom planu brisana skupina 193, a i priznavanje
rashoda s 1. 1. 2025. godine nije u skladu s početnim stanjem bilančnih konta koja bi trebala biti
istovjetna onima iz zaključnog stanja 31. 12. 2024. godine.

Prilikom formiranja odredaba Zakona o udrugama, zakonodavac se vodio propisati minimum u
kojemu se članovi udruga imaju kretati, ostavivši slobodu članovima kako bi sami mogli urediti
tijela i njihov neđuodnos u svakoj pojedinoj udruzi. Zakon ne baš široko ni detaljno, u svega nekoliko
članaka, uređuje tijela udruge i kako istom upravljati. Na članovima je da, prema vlastitim potrebama
i željama, urede kako će upravljati udrugom, naravno, vodeći se zakonskim okvirom.

Tehnička i stručna sposobnost predstavlja jedan od kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog
subjekta odnosno uvjeta sposobnosti gospodarskog subjekta. Naručitelj tehničku i stručnu
sposobnost može, ali nije obvezan propisati te se može odlučiti koje će od taksativno navedenih uvjeta
tehničke i stručne sposobnosti propisati dokumentacijom o nabavi. U projektima sufinanciranim
EU sredstvima, kontrolno tijelo provodi ex post provjeru postupka javne nabave, koja se sastoji od
provjere propisanih uvjeta i zahtjeva dokumentacije o nabavi i provedbe postupka javne nabave.
Postupak ex post provjere odnosi se na kriterije tehničke i stručne sposobnosti u okolnostima kada
ih je naručitelj u dokumentaciji o nabavi propisao te je iste i primijenio u postupku pregleda i ocjene
ponuda odnosno utvrdio okolnosti u pristiglim ponudama.

Prema Zakonu o radu, za razdoblja u kojima ne radi zbog korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom
o radu, a najmanje u visini prosječne plaće prethodna tri mjeseca. U javnim službama je visina
naknade plaće za godišnji odmor prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u javnim
službama uređena istovjetno kao u Zakonu o radu, ali ako je za zaposlenika to povoljnije, ima pravo
na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Uz tu ugovorenu povoljnost,
zaposlenicima koji su u prethodna tri mjeseca ostvarivali naknadu plaće u visini povoljnijoj od plaće
za redovan rad, tromjesečni prosjek se određuje na temelju tako isplaćenih iznosa.
Najpovoljnija svota naknade za godišnji odmor odnosi se i na zaposlenike javnih službi kojima je u
razdoblju u kojemu koriste godišnji odmor u odnosu na prethodna tri mjeseca, promijenjen tjedni
fond ugovorenog radnog vremena. U članku se iznose primjeri određivanja visine naknade plaće za
takve situacije.

Proračunski korisnici i neprofitne organizacije koji ostvaruju vrijednost isporuka u okviru oporezive
gospodarske djelatnosti u iznosu koji nije veći od 40.000,00 eura, smatraju se „malim poreznim
obveznicima“. Oni primjenjuju posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike koji
podrazumijeva da su njihove isporuke oslobođene plaćanja PDV-a, na izlaznim računima ne iskazuju
PDV i nemaju pravo na odbitak pretporeza. Sukladno članku 90. Zakona o PDV-u oni se nisu obvezni
upisati u registar poreznih obveznika, ali se pod određenim uvjetima smatraju osobama koje se
trebaju registrirati za potrebe PDV-a. Ako „mali porezni obveznik“ tijekom godine ostvari vrijednost
oporezivih isporuka u iznosu iznad propisanog praga obvezan se od 1. sljedećeg mjeseca upisati u
registar obveznika PDV-a. Autorica u članku piše o obvezama „malih poreznih obveznika“ u slučaju
ulaska u sustav PDV-a tijekom godine odnosno o njihovim transakcijama zbog kojih su se obvezni
registrirati za potrebe PDV-a.

Primarna zdravstvena zaštita predstavlja prvi doticaj svakog pojedinca sa zdravstvenim sustavom
i prvi stup za zaštitu, prevenciju, liječenje i sprječavanje bolesti, stoga je njezinu važnost potrebno
promatrati ne samo kroz organizacijske, već i financijske aspekte djelovanja. Tako normativni okvir
iz područja zdravstva propisuje način organizacije, vrstu djelatnosti, cijene, kao i način financiranja
primarne zdravstvene zaštite. Za provođenje primarne zdravstvene zaštite Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod) sklapa ugovore s javnim i privatnim subjektima u
okviru mreže javno-zdravstvene službe i koji su zaduženi za njezinu provedbu. Cilj ovoga članka je
prikazati specifičnosti i način financiranja primarne zdravstvene zaštite kroz djelatnosti, kao i novine
u financiranju koje se primjenjuju od 1. srpnja 2024. godine.