rif

Motorna vozila su na nacionalnoj razini predmet oporezivanja posebnim porezom i nisu obuhvaćena
pravilima oporezivanja koja vrijede za predmete harmoniziranoga trošarinskog oporezivanja –
trošarinske proizvode. Navedeno znači da europsko trošarinsko zakonodavstvo ne obuhvaća kao
predmet harmoniziranoga trošarinskog oporezivanja motorno vozilo.

Izmjenama Zakona o PDV-u koje su objavljene u Nar. nov., br. 121/19., s primjenom od 1. siječnja
2020., između ostalih izmjena usklađene su njegove odredbe s izmjenama Direktive 2006/112/EZ, a
vezano za pojednostavljenje kod premještanja dobara iz jedne u drugu državu članicu. Prema ovim
odredbama, ako se radi o premještanju u okviru tzv. „aranžmana za premještanje“, premještanje se
smatra jednom isporukom u državi članici otpreme i stjecanjem unutar Europske unije u državi članici
u kojoj su dobra smještena pa se porezni obveznik koji premješta dobra ne mora registrirati u toj
državi članici. Autorica u nastavku piše o novim pravilima kod premještanja dobara unutar Europske
unije.

Mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku kao i osobi koja djeluju kao porezni obveznik, prema
općem načelu oporezivanja usluga, smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge.
Kada usluge, za koje je propisano opće pravilo o mjestu obavljanja, hrvatski porezni obveznik obavi
poreznom obvezniku koji ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u inozemstvu, primatelj
usluge obveznik je obračuna PDV-a prema propisima države sjedišta. Autorica u članku piše o obračunu
PDV-a na usluge obavljene primatelju sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u drugoj
državi članici ili u trećim zemljama i daje primjere kako je određeno mjesto oporezivanja za pojedine
vrste usluga.

Zakon o PDV-u sadrži posebne odredbe o primjeni poreznog oslobođenja kod isporuka dobara i usluga
u vezi s međunarodnim pomorskim i zračnim prijevozom. Porezno oslobođenje propisano je člankom
47. Zakona o PDV-u i člankom 116. Pravilnika o PDV-u, a primjenjuje se na isporuke međunarodnim
prijevoznicima sa sjedištem u tuzemstvu dok se na isporuke stranim prijevoznicima primjenjuju
pravila o mjestu oporezivanja. U nastavku članka autorica detaljnije pojašnjava primjenu poreznog
oslobođenja kod isporuka tuzemnim prijevoznicima te primjenu odredbi o mjestu oporezivanja kod
isporuka međunarodnim pomorskim i zračnim prijevoznicima sa sjedištem u inozemstvu.

Primici od dividendi i udjela u dobiti koje ostvaruju fizičke osobe, oporezivi su porezom na dohodak od
kapitala, po stopi od 10 %, uvećano za prirez porezu na dohodak. U članku se analiziraju obveze fizičkih
osoba, hrvatskih poreznih rezidenata koji dividendu i udjele u dobiti prime izravno iz inozemstva ili u
inozemstvu.

Državna potpora za istraživačko-razvojne projekte jedna je od olakšica kojom porezni obveznici mogu
umanjiti osnovicu poreza na dobit odnosno smanjiti obvezu plaćanja poreza na dobit. Specifičnost te
olakšice je da se mjerodavnom tijelu ona mora prijaviti prije negoli počnu radovi. Autorica u članku
ističe uvjete i način na koji se olakšica može ostvariti.

Temeljem Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji
konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društva, komanditnih društava i društava s ograničenom
odgovornošću čiji pojedinačni odnosno konsolidirani podatci u godini koja prethodi reviziji prelaze
pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta: – iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna – iznos prihoda
30.000.000,00 kuna i – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25. Međutim,
u ostalim slučajevima koji ne zahtijevaju detaljne revizorske postupke, revizori se mogu angažirati
da obave uvid u financijske izvještaje.

Stanja i transakcije s povezanim strankama potrebno je odgovarajuće računovodstveno evidentirati
i objaviti u financijskim izvještajima u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja.
Brojne transakcije s povezanim strankama nastaju tijekom uobičajenog i redovnog poslovanja te u
takvim okolnostima ne nose veći rizik značajnog pogrešnog prikazivanja u financijskim izvještajima u
odnosu na slične transakcije s nepovezanim strankama. Ipak, u nekim okolnostima, ovisno o sadržaju
odnosa i transakcija s povezanim strankama može doći do povećanog rizika u odnosu na transakcije s
nepovezanim strankama. Stoga, revizor mora steći dovoljno razumijevanja o odnosima i transakcijama
s povezanim strankama, kako bi mogao na odgovarajući način prepoznati i procijeniti rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja povezanog s odnosima i transakcijama s povezanim strankama.

Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).

Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi; i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod, stoga utječu na povećanje osnovice poreza na dobit te na računovodstveno evidentiranje
odgođene porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te
porezne aspekte pojedinih vrsta rezerviranja.