Primici od dividendi i udjela u dobiti koje ostvaruju fizičke osobe, oporezivi su porezom na dohodak od
kapitala, po stopi od 10 %, uvećano za prirez porezu na dohodak. U članku se analiziraju obveze fizičkih
osoba, hrvatskih poreznih rezidenata koji dividendu i udjele u dobiti prime izravno iz inozemstva ili u
inozemstvu.
Državna potpora za istraživačko-razvojne projekte jedna je od olakšica kojom porezni obveznici mogu
umanjiti osnovicu poreza na dobit odnosno smanjiti obvezu plaćanja poreza na dobit. Specifičnost te
olakšice je da se mjerodavnom tijelu ona mora prijaviti prije negoli počnu radovi. Autorica u članku
ističe uvjete i način na koji se olakšica može ostvariti.
Temeljem Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji
konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društva, komanditnih društava i društava s ograničenom
odgovornošću čiji pojedinačni odnosno konsolidirani podatci u godini koja prethodi reviziji prelaze
pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta: – iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna – iznos prihoda
30.000.000,00 kuna i – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25. Međutim,
u ostalim slučajevima koji ne zahtijevaju detaljne revizorske postupke, revizori se mogu angažirati
da obave uvid u financijske izvještaje.
Stanja i transakcije s povezanim strankama potrebno je odgovarajuće računovodstveno evidentirati
i objaviti u financijskim izvještajima u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja.
Brojne transakcije s povezanim strankama nastaju tijekom uobičajenog i redovnog poslovanja te u
takvim okolnostima ne nose veći rizik značajnog pogrešnog prikazivanja u financijskim izvještajima u
odnosu na slične transakcije s nepovezanim strankama. Ipak, u nekim okolnostima, ovisno o sadržaju
odnosa i transakcija s povezanim strankama može doći do povećanog rizika u odnosu na transakcije s
nepovezanim strankama. Stoga, revizor mora steći dovoljno razumijevanja o odnosima i transakcijama
s povezanim strankama, kako bi mogao na odgovarajući način prepoznati i procijeniti rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja povezanog s odnosima i transakcijama s povezanim strankama.
Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).
Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi; i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod, stoga utječu na povećanje osnovice poreza na dobit te na računovodstveno evidentiranje
odgođene porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te
porezne aspekte pojedinih vrsta rezerviranja.
U obračunskom razdoblju za određene stavke imovine i obveza mogu nastati razlike između njihovih
knjigovodstvenih iznosa u bilanci i njihove porezne osnovice, stoga je učinke takvih razlika potrebno
razmotriti prilikom utvrđivanja poreza na dobit. Ove razlike imaju privremeni karakter jer nastaju
u jednom razdoblju, a ukinut će se u sljedećim razdobljima. Ovisno o uzroku nastanka, razlikuju se
odbitne i oporezive privremene razlike, a njihovi učinci se iskazuju kao odgođena porezna imovina
odnosno odgođene porezne obveze. Odgođena porezna imovina priznaje se za odbitne privremene
razlike, kod kojih je računovodstvena osnovica imovine manja ili obveze veća od njihove porezne
osnovice, u slučajevima prijenosa poreznog gubitka ili neiskorištenih poreznih olakšica. Odgođene
porezne obveze priznaju se za sve oporezive privremene razlike kada je računovodstvena osnovica
imovine veća ili obveze manja u odnosu na njihovu poreznu osnovicu. S računovodstvenog gledišta,
priznavanje i mjerenje odgođenih poreza definirano je HSFI-om 14 – Vremenska razgraničenja te
MRS-om 12 – Porezi na dobit.
U međunarodnom okruženju u kojemu živimo više nije rijetkost da hrvatski poduzetnici uz obavljanje
djelatnosti unutar granica Hrvatske, šire poslovanje i na inozemstvo. S obzirom na suverenost svake
pojedine države, postoji mogućnost da obavljanje poslovanja u inozemstvu podliježe i plaćanju poreza
u toj državi. Ako hrvatski porezni obveznik ostvari prihode ili dobit izravno iz inozemstva koji podliježu
porezu na dobit po odbitku, taj porez plaćen u inozemstvu evidentira u svojim poslovnim knjigama i,
ako je moguće, uračunava u poreznu prijavu.
Autor u članku prikazuje računovodstveni i porezni tretman poreza na dobit po odbitku plaćenog u
inozemstvu.
Završetkom poslovne godine i pri donošenju odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja
donosi se i odluka o raspodjeli dobiti/pokriću gubitka. Ako društvo ima dovoljno zadržane dobiti
skupština društva može donijeti odluku i isplatiti dividende odnosno udjele u dobiti. Kada je riječ
o isplatama dividendi i udjela u dobiti pravnim osobama nerezidentima potrebno je voditi računa
o mogućim poreznim obvezama koje se mogu javiti prilikom isplate. Kako bi se uredilo pitanje
oporezivanja isplate dividende i udjela u dobiti prije isplate potrebno je provjeriti odredbe Zakona i
Pravilnika o porezu na dobit, odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, društvenog
ugovora ili izjave o osnivanju. U članku su na primjerima prikazane obveze pri isplati dividende i udjela
u dobiti nerezidentnoj pravnoj osobi iz EU i izvan EU osnivaču/članu društva u Republici Hrvatskoj.
Promjena koju je potrebno istaknuti kod predaje godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu u
Financijsku agenciju (dalje u tekstu: FINA) je promjena sadržaja godišnjega financijskog izvještaja
što je rezultiralo izmjenom obrasca GFI-POD koji je objavljen na Fininoj mrežnoj stranici. Izmjena je
propisana Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih
izvještaja (Nar. nov., br. 144/20.). Nije na odmet ponoviti da je od 8. travnja 2020. godine prestao
važiti Pravilnik o vrstama i visini naknada Financijskoj agenciji za uslugu javne objave dokumentacije
iz Registra godišnjih financijskih izvještaja (Nar. nov., br. 1/16.) te je za obveznike dostava navedene
dokumentacije besplatna.
