rif

Radnik koji je kod jednog ili kod više poslodavaca zaposlen tako da mu je ukupno radno vrijeme
iznosilo četrdeset sati tjedno, može se zaposliti na ugovor o dodatnom radu do osam sati tjedno, na
neodređeno ili na određeno vrijeme. Godišnji fond sati dodatnog rada nije ograničen, ali proizlazi kao
umnožak razdoblja trajanja radnog odnosa i ugovorenog tjednog radnog vremena.
U članku se obrađuju uvjeti zasnivanja radnog odnosa za dodatni rad, ograničenja trajanja takvog
rada u jednakom ili u nejednakom rasporedu rada te novčana prava radnika koji radi u dodatnom
radu. Posebno je obrađeno umanjenje osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje
generacijske solidarnosti, obračun poreza na dohodak i izvještavanje Porezne uprave o plaći i drugim
primicima radnika zaposlenog na ugovor o dodatnom radu. Uz to, u članku se problematizira pravo
radnika koji radi u dodatnom radu na naknadu za bolovanje na teret HZZO-a i ukazuje na mogućnost
isplate neoporezivih primitaka u najvišem dozvoljenom neoporezivom iznosu.

Kod obračuna naknade plaće za razdoblje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad
koja se isplaćuje na teret nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja (HZZO-a) treba paziti na
propisana pravila, kao što su uvjet prethodnog osiguranja, isplate u relevantnom šestomjesečnom
razdoblju, gornja i donja granica za visinu naknade i dr.
Uvažavajući ograničenja iz propisa o zdravstvenom osiguranju te upute i postupanja nadležnih
institucija, u članku pokazujemo primjere obračuna naknade plaće za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad u slučajevima kada poslodavac radniku isplaćuje naknadu nakon čega traži
refundaciju od HZZO-a.

Obveznici posebnog poreza na kavu i bezalkoholna pića te motorna vozila trebaju carinskom
uredu nadležnom prema sjedištu odnosno prebivalištu, uporabom sustava elektroničke razmjene
podataka, dostaviti propisana izvješća. Oporezivanje kave i bezalkoholnih pića propisani su Zakonom
o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13., 121/19. i 22/20.), Pravilnikom
o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 101/16. i 37/20.) i Uredbom o načinu
izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov.,
br. 156/22.). Trošarinsko oporezivanje motornih vozila propisano je Zakonom o posebnom porezu na
motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), Pravilnikom o posebnom
porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 1/17., 2/18., 1/20. i 32/21.) i Uredbom o načinu izračuna i
visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (Nar. nov., br. 156/22.).
Autorica članku u obliku tabličnog pregleda piše o obvezama poreznih obvezanika vezano za
podnošenje izvješća, nastanak porezne obveze i utvrđivanje poreza na kavu i bezalkoholna pića te
motorna vozila.

Jedno od načela PDV-a je načelo odredišta prema kojemu se PDV-om oporezuju sva dobra koja se
konačno troše u zemlji, bez obzira na mjesto proizvodnje u tuzemstvu ili inozemstvu. Polazeći od ovog
načela PDV na promet proizvoda i obavljanje usluga koji se smatraju da spadaju u krajnju potrošnju
pripada državama potrošnje pa se isporučitelj kao porezni obveznik načelno treba registrirati za potrebe
PDV-a u državi potrošnje. Da bi se pojednostavnilo pitanje registracije poreznih obveznika u nizu
država članica u kojima obavljaju isporuke oporezive prema mjestu potrošnje, propisana je mogućnost
primjene posebnog postupka oporezivanja kod prodaje na daljinu i kod obavljanja određenih usluga
koje se oporezuju prema mjestu potrošnje. Primjena posebnog postupka oporezivanja sastoji se
u mogućnosti plaćanja PDV-a na jednom mjestu. Mogućnost obračuna PDV-a na jednom mjestu
korištenjem elektroničkog sustava (OSS – One Stop Shop), odnosi se na prodaju dobara na daljinu
i kod usluga koje se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici. Svrha elektroničkog sustava je
omogućiti poreznim obveznicima sa sjedištem u različitim državama članicama ispunjavanje obveze
plaćanja PDV-a prema svim državama članicama EU u jednoj državi podnošenjem prijave PDV-a
putem tog sustava. Sustav omogućava da se podaci iz prijave automatski prenose onim državama
članicama u kojima su isporuke oporezive i u kojima treba platiti PDV prema načelu odredišta.

Općenito, mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku, kao i osobi koja djeluju kao porezni
obveznik, smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge. Kada usluge za koje je
propisano opće pravilo o mjestu obavljanja, hrvatskom poreznom obvezniku ili osobi koja djeluje kao
porezni obveznik, obavi osoba koja nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Hrvatskoj,
primatelj usluge ima obvezu obračunati PDV. Osnovica za obračun PDV-a je dogovorena naknada, a
obveza je propisana člankom 75. st. 1. točka 6. Zakona o PDV-u. Obvezu obračuna PDV-a na usluge
koje se oporezuju prema sjedištu primatelja usluge, osim poreznih obveznika koji su upisani u registar
obveznika PDV-a, imaju i ostali primatelji koji se u ovom slučaju moraju registrirati za potrebe PDV-a.
Između ostalih usluga, ova se obveza odnosi i na usluge po osnovu autorskih ugovora odnosno
po osnovu određenih ugovora o djelu sklopljenih s inozemnim fizičkim osobama (predavačima,
prevoditeljima, recenzentima, autorima, izvođačima, umjetnicima, konzultantima i sl.). Autorica u
članku piše o obvezi obračuna PDV-a na usluge poreznih obveznika sa sjedištem u inozemstvu za koje
je propisana obveza plaćanja PDV-a prema sjedištu poreznog obveznika korisnika usluge odnosno na
usluge za koje je propisano da je mjesto oporezivanja tuzemstvo.

U članku se obrađuju porezna obilježja darovanja dana fizičkim osobama za rješavanje njihovih
zdravstvenih potreba. Darovanjima za zdravstvene potrebe smatraju se primici koje fizička osoba
ostvari u svrhu plaćanja operativnih zahvata, liječenja, nabave lijekova i ortopedskih pomagala te
troškova prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove.

U radu se objašnjava oporezivanje direktnim porezima inozemnih izvođača odnosno umjetnika
i sportaša u Republici Hrvatskoj. Razjašnjene su primjenjive odredbe međunarodnih ugovora te
domaće porezne odredbe, uz praktične primjere.

Fizička osoba koja ostvaruje primitke od drugog dohotka i/ili autorske naknade i obveznik je PDV-a, dužna je
na obavljene isporuke zaračunati porez na dodanu vrijednost po propisanoj stopi. Po sili zakona postaje obveznik PDV-a ako u tekućoj ili prethodnoj godini isporuči usluge i prava u vrijednosti većoj od 40.000,00 eura,
pri čemu se pod naknadom za isporuku podrazumijeva bruto primitak fizičke osobe.
Fizička osoba koja je obveznik PDV-a može porez na dohodak od primljenih naknada i autorskih honorara plaćati
po odbitku od drugog dohotka, što podrazumijeva obvezu isplatitelja da pri isplati naknade obračuna i plati pripadajuće doprinose i porez na dohodak te da isplaćenu svotu i plaćena javna davanja iskaže u obrascu JOPPD.

Primjenom metoda za utvrđivanje transfernih cijena može se utvrditi jesu li uvjeti komercijalnih
i financijskih odnosa povezanih osoba u skladu s neovisnim tržišnim načelom. U postupku izbora
metode treba nastojati izabrati najprimjereniju metodu koja će odgovarati posebnim činjenicama
i okolnostima pojedinog slučaja te bi u postupku odabira metode trebalo uzeti u obzir prednosti i
nedostatke metode, primjerenost metode obzirom na prirodu kontrolirane transakcije te dostupnost
pouzdanih informacija o transakcijama na slobodnom tržištu.

Tema ovoga rada je ukratko navesti promjene koje će primijeniti obveznici poreza na dobit tijekom
poreznog razdoblja započetog u 2023. i 2024. godini. U prvom dijelu ovoga rada navode se promjene
koje se odnose na sve obveznike poreza na dobit, a koje su donesene u sklopu porezne reforme. U drugom
dijelu rada daje se kratak uvod u dio globalne porezne reforme u oporezivanju dobiti. Ta promjena
će obuhvatiti samo subjekte obveznike poreza na dobit koji su dio velike multinacionalne kompanije
koja ostvaruje konsolidirane prihode veće od 750.000.000,00 eura. U ovom radu se opisuje mjera
Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-a) iz Akcijskog plana za borbu protiv smanjenja
porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti (engl. Base Erosion and Profit Shifting: BEPS), koja se odnosi
na uvođenje minimalne globalne stope poreza na dobit od 15 %. Model pravila OECD-a za tu mjeru uz
određene prilagodbe za države članice Europske unije sadržan je u Direktivi Vijeća (EU) 2022/2523 od
14. prosinca 2022. o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za skupine multinacionalnih
poduzeća i velike domaće skupine u Uniji. Ta Direktiva je implementirana u hrvatski porezni sustav
putem Zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit, koji će biti kratko opisan u ovom radu.