rif

Jedno od načela PDV-a je načelo odredišta prema kojem se PDV-om oporezuju sva dobra i usluge koja
se konačno troše u zemlji, bez obzira na mjesto proizvodnje u tuzemstvu ili inozemstvu. Polazeći od ovog
načela PDV na promet proizvoda i obavljanje usluga koji se smatraju da spadaju u krajnju potrošnju
pripada državama potrošnje pa se isporučitelj kao obveznik načelno treba registrirati za potrebe PDV-a
u državi potrošnje.

Od 1. siječnja 2015. godine u primjeni su važeće odredbe Zakona o PDV-u, o oporezivanju nekretnina
(građevina i zemljišta). Nekretnine koje nisu predmet oporezivanja PDV-om, kao i nekretnine koje
su oslobođene PDV-a, oporezuju se porezom na promet nekretnina. Iako su navedene odredbe o
oporezivanju nekretnina u primjeni već više od sedam godina, ima određenih pitanja i nejasnoća
koje autorica na temelju primjera, ali i sudske prakse Europskog suda, koju je obvezna primjenjivati i
Republika Hrvatska, nastoji pojasniti u ovom članku.

Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva.

Kada se obavlja revizija financijskih izvještaja grupe, vrlo često se revizija svih komponenti koje
čine grupu ne provodi od strane istog revizora. Stoga, u svrhu prikupljanja dostatnih i primjerenih
revizijskih dokaza na kojima će temeljiti revizijsko mišljenje o financijskim izvještajima grupe, revizor
grupe će zatražiti od revizora komponente (revizora ovisnog društva) da za potrebe revizije grupe
obavi posao na financijskim informacijama koje se odnose na tu komponentu.

Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ako društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja
s dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što direktno utječe na
rezultat, ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može
utjecati na računovodstveni, ali i porezni aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.

Zakon o trgovačkim društvima predviđa, a Zakon o računovodstvu propisuje situacije kada je
poduzetnik obvezan formirati ostale rezerve. Obveza se odnosi na trgovačka društva koja u poslovnim
knjigama imaju evidentirane neotpisane troškove razvoja, kapitalizirane na poziciji nematerijalne
imovine te prihode od metode udjela, u slučajevima kada nije donesena odluka o isplati dobiti.
Autor u članku navodi kada bi se ostale rezerve trebale formirati te daje primjere računovodstvenog
evidentiranja

Zakonom o trgovini i Zakonom o zaštiti potrošača posebno je uređeno poslovanje trgovaca kod
posebnih oblika prodaje. Posebnim oblicima prodaje smatra se kada trgovac prodaje robu po
cijenama koje su niže od cijena u redovnoj prodaji (popusti, sezonska sniženja, rasprodaje). Zakonom
o zaštiti potrošača propisani su uvjeti i način provođenja sezonskih sniženja cijena u trgovini na malo.
Ovi su uvjeti propisani Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja, koji se do
donošenja novog primjenjuje i nakon početka primjene novog Zakona o zaštiti potrošača. Uvjeti
propisani Pravilnikom odnose se na način provođenja zimskog i ljetnog sezonskog sniženja. Tako
ljetno sezonsko sniženje započinje od 1. srpnja i može trajati najdulje 60 dana. Autorica u članku
piše o obvezama trgovaca te o knjigovodstvenom i poreznom aspektu pri odobravanju popusta,
provođenju sezonskog sniženja i rasprodaje u trgovini na malo.

Ulaganje u plemenite metale (zlato, srebro, platina i paladij) češće je kod fizičkih osoba građana,
koji na taj način zaštićuju svoje bogatstvo. Sve više, takav način ulaganja, očuvanja imovine, ali i
kao oblik zarade prepoznala su i trgovačka društva. U pravilu radi se o dva načina ulaganja odnosno
kupnje. Kupnja plemenitih metala u fizičkom obliku (poluge, zlatnici, srebrnjaci i slično) i kupnja
prava na plemenite kovine ili ulaganja u investicijske fondove koji ulažu u plemenite kovine. Kada
je riječ o ulaganju trgovačkog društva, obveznika poreza na dobit i primjene standarda financijskih
izvještavanja takvu aktivnost potrebno je na ispravan način iskazati u financijskim izvještajima. U
nastavku autor na primjerima prikazuje računovodstveni i porezni prikaz takvih ulaganja.

Naknadna ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu redovito su predmet rasprave u pogledu
računovodstvenog evidentiranja. Kada je riječ o naknadnim izdacima razlikujemo tekuće i
investicijsko održavanje te dodatna ulaganja koja se kapitaliziraju. Autor u nastavku daje primjere
računovodstvenog evidentiranja naknadnog ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu.

Zbog razvoja suvremenih tehnologija računovođe sve češće dolaze u nedoumicu priznati ili nepriznati
određene troškove nastale razvojem internih projekata kao nematerijalnu imovinu ili kao rashod u
računu dobiti i gubitka. Složenost i isprepletenost faza istraživanja i razvoja sve više dovodi u pitanje
primjenu MRS-a 38 – Nematerijalna imovina. Priznavanje ili nepriznavanje u nematerijalnu imovinu
troškova internih projekata direktno utječe na poslovni rezultat subjekata, kao i na njihovu poreznu
osnovicu. Autor članka prezentirao je osnovne probleme priznavanja troškova internih projekata
prema MRS-u 38 i ilustrirao najčešće slučajeve iz međunarodne prakse.