rif

Za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora, porezno tijelo i porezni obveznik mogu do
uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru, sklopiti poreznu nagodbu. Uvjet za sklapanje
porezne nagodbe su prihvaćanje novoutvrđenih obveza u postupku poreznog nadzora te odricanje od
prava na korištenje pravnih lijekova od strane poreznog obveznika. Cilj sklapanja porezne nagodbe je
skraćivanje trajanja poreznog postupka, učinkovitija naplata poreznih obveza utvrđenih u postupcima
poreznog nadzora te poticanje poreznih obveznika na dobrovoljno izvršenje poreznih obveza.
Ako su u postupku poreznog nadzora obveze poreznih obveznika utvrđene procjenom, tada se
sklapanjem porezne nagodbe novoutvrđena porezna obveza (glavnica) i zatezna kamata mogu
smanjiti za ukupno 5 %. Međutim, ovisno o ugovorenoj svoti i roku plaćanja, na preostali iznos
novoutvrđenih obveza nakon umanjenja za 5 %, mogu se još dodatno smanjiti utvrđene zatezne
kamate. Porezna nagodba može se sklopiti i za dio novoutvrđenih poreznih obveza.

U tijeku obavljanja revizije financijskih izvještaja društva, obveza je revizora prikupiti revizorske dokaze
i sastaviti ih u odgovarajuću revizorsku dokumentaciju. Uz pomoć potpune dokumentacije revizor može
s većom razinom pouzdanosti i uvjerenja izraziti revizorsko mišljenje i sastaviti revizorsko izvješće.
Radna dokumentacija u reviziji propisana je odredbama Zakona o reviziji i Međunarodnim revizijskim
standardima (u daljnjem tekstu MRevS-ima). Stoga će autor u nastavku članka navesti propise koji
definiraju na koji način bi revizori trebali izrađivati, slagati i čuvati revizorsku dokumentaciju (radne
papire i mape) te će biti prezentiran i izgled revizorske dokumentacije, njezina svrha i odredbe o
provođenju nadzora nad spomenutom dokumentacijom.

Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako
bi primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na
one na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu
(MRevS) 240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku
autorica obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika
prijevare u fazi planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike
prijevare.

Kako bi obavio reviziju (konsolidiranih) godišnjih financijskih izvještaja u skladu s odredbama
Međunarodnih revizijskih standarda (MRevS-a), čija je upotreba u Republici Hrvatskoj propisana
odredbama Zakona o reviziji, revizor je u skladu sa zahtjevima MRevS-a 320 Značajnost u planiranju i
obavljanju revizije, dužan primijeniti koncept značajnosti.Koncept značajnosti od iznimnog je značenja
za reviziju (konsolidiranih) godišnjih financijskih izvještaja s obzirom da se isti primjenjuje prilikom
planiranja revizije, obavljanja revizije, ocjenjivanja učinaka pogrešnih i neispravljenih prikazivanja
utvrđenih u reviziji te prilikom revizorova formiranja mišljenja o revidiranim financijskim izvještajima.

Autorice ovoga članka obradile su i obrazložile povezanost bilance, računa dobiti i gubitka i izvještaja
o novčanom toku. U članku je temeljem analize obrazloženo da informacije na temelju analize bilance
i računa dobiti i gubitka jesu značajne, ali nisu dostatne za donošenje odluka investitora i vjerovnika.
Informativna snaga informacija dobivenih analizom povećava se povezivanjem i uključivanjem
novčanog toka u analizu. To je ilustrirano izračunom i analizom pokazatelja na primjerima poslovne
prakse poduzeća.

U svom poslovanju, poduzetnici se koriste različitim oblicima imovine. Takvo posjedovanje imovine
podložno je situaciji u kojoj se spomenuta imovina može oštetiti na različite načine. Prirodna
nepogoda jedna je od posljedica koje ostavljaju imovinu u većem ili manjem dijelu neupotrebljivom.
Tako nastala šteta na imovini poduzetnika ima trenutačne posljedice na njegovo poslovanje koje se
očituju na smanjenju vrijednosti imovine, ali i odgođene posljedice koje se očituju kao propuštena
dobit zbog nemogućnosti korištenja takve imovine ili potencijalnog zastoja u radu poduzetnika.

Jedan od oblika posredovanja u trgovini je i prodaja robe putem ugovora o komisiji. Ugovor o
komisijskoj prodaji robe je oblik posredovanja kada komisionar prodaje robu u svoje ime, a za račun
vlasnika robe (proizvođača, uvoznika ili drugog trgovca). Uvjeti i način sklapanja ugovora o komisijskoj
prodaji robe uređeni su Zakonom o obveznim odnosima. Ugovorom o komisiji trgovac preuzima tuđu
robu (proizvode) u komisiju, a zatim tu robu prodaje u svoje ime, a za račun vlasnika (komitenta). Kako
se radi o tuđoj robi na vlastitom skladištu odnosno u vlastitoj prodavaonici, trgovac robu iskazuje u
izvanbilančnoj evidenciji. Autorica u članku piše o računovodstvenom i poreznom aspektu poslovanja
trgovca koji prodaje robu na osnovu ugovora o komisiji.

Prodaja osobnih automobila česta je transakcija u poslovanju poduzetnika. Porezni i računovodstveni
tretman prodaje osobnih automobila ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su informacija o tome kada
je sredstvo nabavljeno, od koga je nabavljeno, je li postojala mogućnost odbitka PDV-a. Autor u
članku na primjerima prikazuje računovodstveni i porezni tretman prodaje osobnih automobila.

Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina te MRS-om 40 – Ulaganja
u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje njezine
knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja
koje je potrebno priznati u vezi s time. Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva
računovodstvenih standarda te su utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja
vezanih uz revalorizaciju nekretnina, ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu
fer vrijednosti. Također, potrebno je voditi računa i o klasifikaciji ove imovine u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca.

U članku su predočeni temeljni zahtjevi HSFI-a 6 i MRS-a 16 koji se odnose na priznavanje te početno
i naknadno mjerenje dugotrajne materijalne imovine, kao i prestanak priznavanja dugotrajne
materijalne imovine. Uz to, dani su konkretni primjeri tipičnih poslovnih događaja te njihov
računovodstveni tretman, prema RIF-ovom kontnom planu, u računovodstvu nekretnina, postrojenja
i opreme.