rif

Fizička osoba zaposlena u radnom odnosu može uz radni odnos obavljati samostalnu djelatnost
obrta, poljoprivrede i šumarstva, a ako je to posebnim propisima dozvoljeno i djelatnost slobodnog
zanimanja. Obavljanje samostalne djelatnosti uz mirovinu je ograničeno mirovinskim propisima tako
da korisnik mirovine može uz mirovinu obavljati djelatnosti za koje nije propisana obveza prijave u
osiguranje (sporedno zanimanje, domaća radinost i poljoprivreda).
Obavljanje samostalne djelatnosti uz usporedni radni odnos kod poslodavca i obavljanje samostalne
djelatnosti uz mirovinu se prema propisima o obveznim doprinosima smatra drugom djelatnosti. Za
drugu djelatnost se obveza doprinosa utvrđuje jednom godišnje, a doprinosi se plaćaju po sniženim
stopama.

U proteklim godinama, kroz porezne reforme, postupno su povećavani neoporezivi iznosi u cilju
smanjenja poreznog opterećenja poduzetnika. Odredbama članka 6. i 7. Pravilnika o porezu na
dohodak propisana je mogućnost isplate čak 47 vrsta neoporezivih primitaka.
Raznolikošću primitaka za koje je zakonodavac omogućio neoporezivu isplatu, stvara se značajan
prostor za poboljšanje raspoloživog primitka i posljedično životnog standarda radnika. Iako su
neoporezivi primici koncipirani kao instrumenti nagrade ili naknade troškova u točno određene svrhe,
često su postali zamjena za isplatu plaće.
Porezni propisi ne osiguravaju pravo na primitke, već propisuju koje vrste javnih davanja treba platiti
kod isplate nekog primitka. Odluka o isplati materijalnog prava ili o naknadi troška, kao i određivanje
iznosa prepuštena je poslodavcima, a uređuje se nekim izvorom radnog prava. Neoporezive primitke
u pravilu ne mogu ostvariti osobe koje nisu u radnom odnosu s isplatiteljem iako obavljaju poslove za
njega, npr. direktor koji nije zaposlen u društvu u kojemu obavlja funkciju direktora, student koji kod
naručitelja obavlja poslove preko ovlaštenog posrednika i dr.
U ovom radu se u prvom redu definira pojam plaće, obuhvaćajući sve njezine komponente. Zatim
se objašnjava razlika između naknade za rad i ostalih primitaka koji se ostvaruju u vezi s radnim
odnosom. Dodatno se razjašnjava i česta konfuzija zbog različitih interpretacija pojma „plaće“ u
radnom i poreznom zakonodavstvu.
Nadalje, pruža se kronologija promjena uvjeta za isplatu neoporezivih primitaka od rujna 2019.
godine do danas, s posebnim naglaskom na posljednju poreznu reformu iz listopada 2023. godine.
Isto tako, analiziraju se iznosi isplaćenih neoporezivih primitaka u 2022. i 2023. godini.
Na samom kraju, pokazuju se primjeri učinka isplate neoporezivih primitaka na plaću radnika.

Zakon o tržištu rada uređuje pojednostavljeni način zapošljavanja radnika na privremenim i
povremenim poslovima u poljoprivredi sklapanjem dnevnih ugovora o radu, ali uz ograničenje
najviše 90 dana u godini. Poslodavac ne prijavljuje radnika nadležnim tijelima socijalnog osiguranja,
a doprinose plaća kupnjom vrijednosnih kupona u FINA-i. Cijena jednog dnevnog kupona za 2024.
godinu iznosi 4,16 eura. Zarada radnika oporezuje se kao drugi dohodak, po stopi od 10 % i smatra se
konačnim dohotkom. Porezna obveza dospijeva do kraja mjeseca u kojemu je primitak isplaćen, a na
dan dospijeća poreza poslodavac ispostavlja obrazac JOPPD.
Radniku koji radi na povremenim i privremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi, poslodavac može
na svoj teret omogućiti smještaj i prehranu. Ti primici neovisno o iznosu koji je omogućen radniku, ne
podliježu obvezi poreza na dohodak i iskazuju se u obrascu JOPPD kao neoporezivi primitak radnika.

Kod obračuna PDV-a na usluge koje se pružaju u okviru djelatnosti ugostiteljstva često se javljaju
dvojbe vezane za primjenu odgovarajuće porezne stope obzirom da se radi o djelatnosti čije se usluge
oporezuju različitim poreznim stopama. Na dio usluga primjenjuje se snižena stopa 13 %, dok se
drugi dio oporezuje standardnom stopom 25 %. Iste dvojbe javljaju se i kod oporezivanja usluga
koje ugostitelji pružaju u okviru usluga u objektima iz skupine “kampovi”. Prema Zakonu i Pravilniku
o PDV-u u pogledu primjene snižene stope, ugostiteljskim objektima smatraju se između ostalih i
kampovi, kamp naselja i kampirališta, a snižena stopa primjenjuje se osim na usluge smještaja i
prehrane u tim objektima i na usluge iznajmljivanja prostora u kampovima za odmor kako je to
propisano člankom 38. Zakona i člankom 47. Pravilnika o PDV-u. Autorica u članku piše o primjeni
snižene ili standardne stope PDV-a ovisno o vrsti usluga koje se pružaju u okviru djelatnosti kampa.

Predmet oporezivanja PDV-om prema članku 4. Zakona o PDV-u je isporuka dobara u tuzemstvu uz
naknadu koju obavi porezni obveznik. Iako je čl. 7. Zakona definirano da se isporukom smatra prijenos
prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, istim člankom u stavku 5. propisano
je da se isporukom uz naknadu smatra i premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog
obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja bez prenošenja prava raspolaganja na drugoga
otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u drugu državu članicu.
Obzirom da se dobra otpremaju (fizički prevoze) u drugu državu članicu, nastaje robna razmjena
unutar EU za koju su propisana porezna pravila i način praćenja iako se ne radi o prodaji dobara
niti prijenosu prava raspolaganja. Autorica u članku piše o obračunu PDV-a i primjeni poreznog
oslobođenja kod premještanja dobara u drugu državu članicu.

Pravo radnika na naknadu troškova prehrane može biti uređeno različitim izvorima radnog prava
poput kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili odlukom poslodavca. Poslodavci imaju mogućnost
neoporezivo nadoknaditi ove troškove pri čemu moraju uskladiti izbor modela naknade s poreznim
propisima. Mogu birati između isplate novčane paušalne naknade ili naknade na temelju
vjerodostojne dokumentacije. Poslodavci također mogu tijekom godine prilagođavati model isplate
kako bi se uskladio sa specifičnim radnim uvjetima zadržavajući neoporezivi tretman isplate, no te se
dvije opcije ne smiju kombinirati u istom mjesecu za istog radnika.

Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako bi
primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na one
na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu (MRevS)
240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku autorica
obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika prijevare u fazi
planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike prijevare.

Likvidacija je posljednje razdoblje postojanja društva. Likvidacija društva provodi se ako je imovina društva
dostatna kako bi se namirili svi vjerovnici s kamatama, u protivnom se ima provesti stečajni postupak.
Kako bi se likvidacija trgovačkog društva provela u cijelosti, od likvidatora društva traži se poznavanje
računovodstvenih i poreznih propisa, kao i poznavanje odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Iz
tog razloga u nastavku članka bit će obrađene posebnosti koje se pojavljuju u procesu likvidacije, kao
i obveze koje je potrebno provesti u samom računovodstvu.

Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina, te MRS-om 40 –
Ulaganja u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje
njezine knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje te evidentiranje učinaka promjene
fer vrijednosti), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time, kao i
potrebu objavljivanja određenih informacija u izvještajima ili u bilješkama uz financijske izvještaje.
Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva računovodstvenih standarda te su
utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja vezanih uz revalorizaciju nekretnina,
ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu fer vrijednosti. Također, potrebno je
voditi računa i o namjeni nekretnina, kako bi se imovina mogla klasificirati u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca. U radu autorica ukazuje na
koji način pravilno primijeniti odredbe pojedinog računovodstvenog standarda prilikom evidentiranja
nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz naknadno mjerenje i njihovo iskazivanje
po fer vrijednosti. Uz pomoć primjera pojašnjava se na koji način transakcije ispravno evidentirati
sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.

Upravljanje potraživanjima jedan je od glavnih zadataka vođenja brige o imovini društva. U skladu sa
standardima financijskog izvještavanja, potraživanja su resurs koji kontrolira poduzetnik kao rezultat
prošlih događaja i od kojega se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi kod poduzetnika. Redovita
usklađenja stavaka između vjerovnika i dužnika, briga o zastari, naplati potraživanja sudskim putem,
prijavi u stečajnu ili likvidacijsku masu nužna su ne samo kako bi povećali mogućnost naplate, već kako
bi i spriječili negativne porezne posljedice zbog porezno nepriznatih rashoda. U uvjetima smanjenja
likvidnosti gospodarstva, nepoštivanja rokova naplate potraživanja, a u isto vrijeme pod pritiskom
dobavljača i poreznih obveza, poduzetnik mora biti itekako oprezan pri upravljanju potraživanjima. U
članku autor dalje prikazuje računovodstveni i porezni tretman upravljanja potraživanjima.