rif

Novčana sredstva društvo može uložiti u kupnju udjela u investicijskom fondu. Osnovna svrha i
namjena investicijskog fonda, kao subjekta za zajednička ulaganja, je prikupljanje sredstava javnom
ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine sukladno definiranoj
strategiji ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu.
Investicijske fondove osniva i njima upravlja društvo za upravljanje fondovima. Stjecanje udjela u
investicijskom fondu tretira se kao stjecanje financijske imovine te je prilikom priznavanja, mjerenja
i evidentiranja ulaganja u investicijske fondove potrebno primijeniti odredbe HSFI-a 9 – Financijska
imovina odnosno MSFI-a 9 – Financijski instrumenti. Autorica u članku pojašnjava o specifičnostima
ulaganja u udjele investicijskih fondova, ovisno radi li se o otvorenom investicijskom fondu s javnom
ponudom ili alternativnom investicijskom fondu te početnom i naknadnom vrednovanja takvih
ulaganja, s osvrtom na porezni tretman dobitaka i gubitaka.

U današnjem poslovnom okruženju, mobilni telefoni postali su neizostavan alat za komunikaciju,
organizaciju i vođenje poslovnih aktivnosti. Bez obzira na veličinu i djelatnost, društva se sve
više oslanjaju na mobilne uređaje kao sredstvo za ubrzavanje protoka informacija i povećanje
učinkovitosti. Korištenje mobitela u poslovanju uključuje ne samo troškove nabave i održavanja, već
i određene računovodstvene i porezne aspekte koji zahtijevaju pozorno planiranje i evidentiranje.
Od utvrđivanja troškova upotrebe, pravilnog priznavanja pretporeza do postupanja s amortizacijom
uređaja, društva moraju osigurati usklađenost sa zakonodavstvom i pravilno financijsko planiranje
kako bi mobilna tehnologija podržavala dugoročnu poslovnu strategiju.

U praksi su česta pitanja treba li naknadno ulaganje u dugotrajnu imovinu priznati kao rashod
razdoblja ili povećanje vrijednosti te imovine. Kako bi pomogli u rješavanju takvih dvojbi u članku na
praktičnim primjerima prikazujemo primjenu računovodstvenih standarda u vezi naknadnih ulaganja
u dugotrajnu materijalnu imovinu.

U ovom članku posvetit ćemo se poreznom i računovodstvenom tretmanu prijevoznih sredstava u
ovisnosti o njihovom pogonu. Električni pogon prijevoznih sredstava postao je poprilično aktualan
i zastupljen kroz proteklih nekoliko godina. Države, posebno članice EU dodatno stimuliraju kupnju
električnih ili hibridnih vozila kroz razne poticaje, porezna oslobođenja i slično. Obzirom da se radi
o prijevoznim sredstvima koja uglavnom, neovisno o pogonu koji koriste uglavnom imaju određena
porezna ograničenja u smislu priznavanja troška ili odbitka pretporeza postavljaju se pitanja oko
poreznog statusa nekih drugih prijevoznih sredstava, ali i vrsta pogona.

Trošak amortizacije koji se evidentira kao rashod izvještajnog razdoblja ovisi o dva glavna faktora,
amortizacijskoj osnovici i vijeku upotrebe. Procjena vijeka upotrebe, kao i procjena amortizacijske
osnovice vrlo su značajni postupci koji se provode pri sastavljanju financijskih izvještaja. U brojnim
slučajevima potrebno je konzultirati stručnjake iz drugih područja kako bi pružili informaciju o korisnom
vijeku upotrebe ili o broju jedinica koje imovina može proizvesti. Amortizacija se ponekad koristi kao
kratkoročni element smanjenja porezne osnovice korištenjem stopa amortizacije koje su kao takve
maksimalno dopuštene poreznom regulativom. Takav slučaj često dovodi do skrivenih pričuva ili
obrnuto skrivenih gubitaka. U članku autor u kratkim crtama obrađuje određene predradnje koje su
bitne pri sastavljanju financijskih izvještaja.

Sredinom rujna 2024. talijanski i europski ekonomist i dužnosnik Mario Draghi zastupnicima
Europskog parlamenta predstavio je izvješće o budućnosti europske konkurentnosti, koje bi trebalo
biti osnova za donošenje novog plana Europske unije o održivom prosperitetu i konkurentnosti, koji će
pripremiti Europska komisija. U izvješću se prepoznaju tri transformacije koje Unija treba proći kako
bi ostala konkurentna na globalnoj razini: ubrzanje inovacija i pronalaženjem novih pokretača rasta,
snižavanje visokih cijena energije uz istovremenu dekarbonizaciju i prelazak na kružno gospodarstvo
te povećanje sigurnosti i smanjenje ovisnosti o drugima.

Zakon o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 71/14. – 96/18.), u čl. 57. do 60. uređuje zaštitu nepušača,
zabranu pijenja alkohola i uzimanje drugih sredstava ovisnosti. Navedene odredbe odnose se na
radnike, tj. osobe koje u radnom odnosu obavljaju poslove za poslodavca.
Zakon o zaštiti na radu u poglavlju o zaštiti nepušača, zabrani pijenja alkohola i uzimanja drugih
sredstava ovisnosti prvo uređuje zaštitu nepušača od djelovanja dima duhanskih i srodnih proizvoda.
Ova se zaštita odnosi na radnike poslodavca, ali i na sve osobe koje se zateknu na mjestu rada, dok
se zabrana korištenja alkohola i drugih sredstava ovisnosti odnosi samo na radnike.

Novi Pravilnik o nadzoru i kontroli Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Nar. nov., br. 93/24.,
dalje u tekstu: Pravilnik), stupio je na snagu 15. kolovoza 2024. godine. Novim su Pravilnikom izvan
snage stavljeni Pravilnik o načinu provođenja nadzora i kontrole od 24. travnja 2014. i Pravilnik o
kontroli privremene nesposobnosti za rad od 5. studenoga 2013. godine.
Novim Pravilnikom uređuju se vrste nadzora i kontrole, provođenje nadzora i kontrole, nadzor i
kontrola privremene nesposobnosti, provjera podataka o kojima ovisi ostvarivanje prava, kontrolori
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod), u skladu s odredbama Zakona o
obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i tajnost podataka.
U ovom članku iznesen je pregled vrsta nadzora i kontrole, provođenje nadzora i kontrole, nadzor i
kontrola privremene nesposobnosti i provjera podataka o kojima ovisi ostvarivanje prava na nadzoru
i kontroli privremene nesposobnosti.

Zakon o radu izrijekom zabranjuje poslodavcu otkazati ugovor o radu radnici za vrijeme trudnoće
odnosno otkazati ugovor o radu radnici ili drugoj osobi koja se koristi nekim od prava vezanih uz
trudnoću, porod odnosno nekog prava s osnova roditeljstva. Zaštita traje za vrijeme korištenja prava
i još narednih petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja navedenih prava.
Što ne znači da radni odnos kao takav u nekim situacijama ipak ne može prestati.

U brojnim edukacijama o promjenama u Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima
zaposlenim kod poslodavca koji izlazi u Nar. nov., br. 55/24. i u primjeni od 1. listopada 2024. godine
u dijelu kojim se uređuju posebne evidencije o fizičkim osobama redovito je pitanje, što je s osobama
koje za poslodavca, ispravnije naručitelja obavljaju poslove temeljem ugovora o djelu, ugovora o
autorskom djelu i slično?
Evidencije o radnicima i radnom vremenu ne odnose se na te osobe.