rif

Izmjenama i dopunama Zakona o radu koje su na snazi od 1. siječnja 2023. godine proširene su odredbe
o uvjetima pod kojima radnik može poslove svog radnog mjesta obavljati u privatnom prostoru koji
nije prostor poslodavca. Pri tome Zakon o radu razlikuje rad na daljinu od rada na izdvojenom mjestu
rada. Rad na daljinu i rad na izdvojenom mjestu rada može biti ugovoren kao stalan, privremen
ili povremen. Ugovaranje obveze nadoknade troškova koji nastaju radniku je obvezno kod rada na
izdvojenom mjestu rada, ali samo ako je takav rad stalan ili u mjesecu traje više od sedam dana.
Kod ugovaranja rada na daljinu nije obvezno, ali je dozvoljeno ugovoriti obvezu naknade troškova
radniku.
Usporedno s tim novinama, na temelju izmjena i dopuna Pravilnika o porezu na dohodak, uvedena
je neoporeziva novčana paušalna naknada radniku koji na temelju dogovora s poslodavcem radi na
izdvojenom mjestu rada. Poslodavac može radniku za svaki dan rada na izdvojenom mjestu rada
neoporezivo isplatiti paušalnu naknadu troškova u iznosu do 3,98 eura po danu, ali najviše do 66,37
eura mjesečno. Primitak se iskazuje u obrascu JOPPD koji poslodavac dostavlja Poreznoj upravi. Za
rad na daljinu nema mogućnosti isplate neoporezive naknade troškova radniku.

Novčano načelo kod obračuna PDV-a mogu primijeniti obveznici PDV-a koji su u prethodnoj
kalendarskoj godini ostvarili vrijednost isporuka u iznosu manjem od 2 mil. eura. Uz navedeni uvjet
ostvarene vrijednosti isporuka, mogućnost obračuna PDV-a prema naplaćenim naknadama mogu
koristiti kako obveznici poreza na dohodak, tako i obveznici poreza na dobit, neprofitne organizacije i
proračunski korisnici. Autorica u članku detaljnije piše o obračunu PDV-a kod obveznika koji ostvaruju
uvjete i opredijele se za plaćanje PDV-a prema naplaćenim naknadama te posebno ističe kod kojih se
transakcija ne primjenjuje novčano načelo.

Radi uvođenja nulte stope PDV-a na određene grupe proizvoda te primjene eura kao službene valute
u RH, izmjenama Pravilnika o PDV-u koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023. godine, promijenjeni su
između ostaloga, Obrasci knjige U-RA i I-RA te sadržaj i način popunjavanja Obrasca PDV. Porezni
obveznici su Obrazac PDV-a dužni podnositi nadležnoj ispostavi Porezne uprave do 20. dana u mjesecu
za prethodno razdoblje oporezivanja, elektroničkim putem korištenjem ePorezne, a samo iznimno i u
papirnatom obliku.
Međutim, neovisno o načinu zaprimanja i knjiženja Obrasca PDV-a u informacijskom sustavu Porezne
uprave, prihvatom putem interneta ili ručno, obrasci prolaze određene programske kontrole. Stoga
porezni obveznik ne može ostvariti povrat PDV-a ako uz oznaku „x“ u polju za povrat na zadnjoj
strani obrasca, zatraženi iznos nije usklađen sa saldom pod točkom IV. tog obrasca te analitičkom
knjigovodstvenom evidencijom koju na knjigovodstvenoj kartici na brojčanoj oznaci prihoda za PDV
– kontu 1201, za tog poreznog obveznika vodi Porezna uprava.

U poreznu osnovicu pri isporuci dobara i usluga, između ostalih, uključuju se i iznosi subvencija koji
su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara i usluga. Zbog nedostatka jasnije definicije što
se smatra subvencijom koja je izravno povezana s cijenom isporučenih dobara i usluga, u praksi se
različito postupa kod utvrđivanja porezne osnovice. Autorica u članku daje pregled sudske prakse i
iznosi određene stavove Europske komisije vezano za određivanje kada su subvencije izravno povezane
s cijenom dobara i usluga te kako iste utječu na izračun postotka prava na odbitak pretporeza.

Uslijed disruptivnih uvjeta poslovanja poduzeća u proteklih nekoliko godina, došlo je do nužnosti revizije
postojećeg i donošenja novog Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja interne revizije zbog
toga što postojeće smjernice više nisu ispunjavale potrebe i zahtjeve same profesije interne revizije
i ključnih interesno-utjecajnih skupina. Međunarodni odbor za standarde interne revizije (engl. The
International Internal Audit Standards Board – IIASB) je stoga u 2020. godini započeo sveobuhvatni,
višegodišnji projekt evolucije Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja interne revizije čiji
glavni cilj jest osigurati jednostavnije, jasnije i izravnije smjernice profesionalnog djelovanja interne
revizije koje su prilagođene suvremenom dobu i uvažavaju disruptivne trendove.
Autori u radu prikazuju ključna obilježja i specifičnosti okvira donošenja standarda interne revizije
u javnom interesu, nakon čega se fokusiraju na kronologiju i faze postojećeg projekta evolucije
Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja interne revizije. Uz to, analiziraju i prikazuju
ključne promjene postojećih Međunarodnih standarda za profesionalno obavljanje interne revizije
i postojećeg Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja interne revizije koje su nastale
oblikovanjem Globalnih standarda interne revizije (engl. Global Internal Audit StandardsTM) i Smjernica
(engl. Guidance). Određene faze projekta evolucije Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja
interne revizije su završene, pri čemu od 1. ožujka 2023. godine započinje jedna od važnijih faza
projekta, a to je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću tijekom koje sve zainteresirane interesnoutjecajne skupine mogu dati svoje komentare na nacrt predloženih novih Standarda i novog Okvira.
Javno savjetovanje će trajati 90 dana, dakle, sve do 30. svibnja 2023. godine. Nakon toga će uslijediti
analiza i uvažavanje komentara, izmjene nacrta te finalizacija konačne verzije novih Standarda i
cjelokupnog novog Okvira, za koji se planira da će se objaviti u četvrtom kvartalu 2023. godine, a
onda formalno stupiti na snagu 12 mjeseci nakon datuma objave, dakle, okvirno u četvrtom kvartalu
2024. godine.

Temeljem Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji
konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom
odgovornošću čiji pojedinačni odnosno konsolidirani podatci u godini koja prethodi reviziji prelaze
pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta: – iznos ukupne aktive 1.990.842,13 €, – iznos prihoda
3.981.684,25 € i – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25. Međutim, u
ostalim slučajevima koji ne zahtijevaju detaljne revizorske postupke, revizori se mogu angažirati da
obave uvid u financijske izvještaje. U tim angažmanima revizor ne provodi procese revizije, nego
putem razgovora s odgovornim osobama i analitičkim postupcima obavlja pojednostavljeni pregled
pozicija financijskih izvještaja. Tako će u tekstu autor detaljnije objasniti postupak i značajke samog
postupka uvida i razjasniti razliku u odnosu na posao revizije.

Tijekom obavljanja revizije revizor mora voditi evidenciju o uočenim pogrešnim prikazima te utvrditi
učinak neispravljenih pogrešnih prikaza na financijske izvještaje. Efekte pogrešnih prikaza potrebno
je staviti u odnos s utvrđenom razinom značajnosti. O uočenim pogrešnim prikazima te njihovom
utjecaju na revizorovo mišljenje potrebno je pravovremeno komunicirati s menadžmentom i onima
koji su zaduženi za upravljanje, kako bi mogli donijeti odluku o tome hoće li izvršiti odgovarajuće
ispravke financijskih izvještaja ili ne. Ovisno o značajnosti učinka neispravljenih pogrešnih prikaza
na financijske izvještaje, revizor može izraziti pozitivno ili modificirano mišljenje. U članku autorica
razmatra odgovornost revizora prilikom razmatranja učinka pogrešnih prikaza na financijske
izvještaje, a sukladno zahtjevima MRevS-a 450 – Ocjenjivanje pogrešnih prikaza ustanovljenih
tijekom revizije.

Definirana znanja, kompetencije te popis ključnih poslova koje pojedino zanimanje obuhvaća definira
se pojedinim standardom zanimanja. U Republici Hrvatskoj registar standarda zanimanja vodi se u
okviru Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. U radu se navode upisani standardi zanimanja u
području računovodstva i revizije.

Po završetku poslovne godine sumiraju se informacije i donosi sud o protekloj godini ocjenjujući
uspješnost i financijsku snagu poduzeća. Pored rezultata analize bilance i računa dobiti i gubitka
korisnike financijskih izvještaja korisno je izvijestiti i o kvaliteti novčanog toka. U tu svrhu, provodi se
analiza izvještaja o novčanom toku. U radu se prikazuje analiza slučaja na primjeru poduzeća koje se
bavi maloprodajom. Osim ocjene likvidnosti i solventnosti, aktivnosti, ekonomičnosti te profitabilnosti,
u radu se analizira i kvaliteta dobiti, provodi ocjena kapitalnih izdataka te povrata novčanog toka.
Pokazatelji promatranog poduzeća uspoređuju se s prosječnim vrijednostima dobivenim sektorskom
analizom.

Analiza profitabilnosti u razdobljima koje obilježava povećana inflacija zasigurno ima svoje
specifičnosti, ali je uz određene prilagodbe moguće primijeniti gotovo sve instrumente i postupke
analize financijskih izvještaja kao i u stabilnim uvjetima. Pritom klasični komparativni financijski
izvještaji, gdje se razmatra apsolutno i relativno povećanje ili smanjenje iznosa određene stavke,
zasigurno gubi na važnosti no to se može nadoknaditi usporedbom strukturnih financijskih izvještaja
te korištenjem financijskih pokazatelja. U ovom radu je detaljno razmotrena analiza profitabilnosti
poslovanja poduzeća i načini na koje se profitabilnost može povećati, nakon čega je naglasak na
analizi poduzeća u inflatornim uvjetima koristeći primjer financijskih izvještaja konkretnog poduzeća.