rif

Dohodak od imovine i imovinskih prava jedan je od pet izvora dohotka. Kako se razlikuju imovinska
prava te na koji način se utvrđuje porezna osnovica i po kojoj stopi se oporezuje dohodak ostvaren
po toj osnovi, uređeno je Zakonom o porezu na dohodak. Dohotkom od imovinskih prava smatraju
se dohodak ostvaren po osnovi autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih
prava, prema posebnim propisima.

U Nar. nov., br. 114/23., objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit.
Predmetne izmjene i dopune ne predstavljaju značajan zaokret u oporezivanju porezom na dobit, već
se one uglavnom odnose na zaokruživanje pragova na cijele brojeve. Ostale promjene odnose se na
rashode darovanja, porez po odbitku i rok za plaćanje obveze poreza na dobit.

Nakon procjene rizika, revizor mora oblikovati i implementirati odgovarajuće reakcije na procijenjene
rizike značajnog pogrešnog prikazivanja, kako bi prikupio primjerene i dostatne revizijske dokaze
koji se odnose na te procijenjene rizike. Procijenjeni rizici na razini tvrdnje odnose se na određena
stanja računa, klasa transakcija i objave. Stoga, kako bi reagirao na procijenjene rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja na razini tvrdnje, potrebno je odgovarajuće planirati vrstu, vremenski
raspored i opseg daljnjih revizijskih postupaka, kao što su dokazni postupci (testovi detalja i dokazni
analitički postupci) i testovi kontrola. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 330 – Revizorove
reakcije na procijenjene rizike, a vezano uz provođenje daljnjih revizijskih postupaka koje revizor
provodi kao reakciju na procijenjene rizike na razini tvrdnja.

Sustav nagrađivanja menadžmenta temelji se na ostvarenju planiranih ciljeva odnosno realizacijom
poslovnog plana menadžment stječe pravo na nagrade i bonuse. Zbog toga je za svako poduzeće
važno razviti i implementirati odgovarajući sustav planiranja te odgovarajuće mehanizme i
instrumente kontrole izvršenja ciljeva i ocjene efikasnosti menadžmenta. Temeljni upravljački
izvještaj poduzeća je glavni poslovni plan u kojemu su sistematizirani i kvantificirani ciljevi poduzeća
za nadolazeće plansko razdoblje. Glavno obilježje, a ujedno i glavni nedostatak glavnog poslovnog
plana je njegova statičnost odnosno činjenica da se temelji na samo jednoj razini aktivnosti. Ukoliko
se ostvarena razina aktivnosti razlikuje od razine aktivnosti na kojoj se temelji glavni poslovni plan,
takav statički poslovni plan više nije odgovarajuća podloga za ocjenu efikasnosti menadžmenta
budući da se ne može prilagoditi, a samim time ni usporediti s ostvarenom razinom aktivnosti. U
cilju otklanjanja nedostataka i ograničavajuće korisnosti u ocjeni efikasnosti menadžmenta, mnoga
poduzeća sastavljaju fleksibilni proračun koji se temelji na više razina aktivnosti te koji glavnom
menadžmentu predstavlja kvalitetnu podlogu za ocjenu efikasnosti menadžmenta. U ovom članku
autorica prezentira postupak sastavljanja fleksibilnog proračuna i izvještaja o izvršenju troškovnog
i profitnog centra odgovornosti te time ukazuje na značaj i ulogu fleksibilnog proračuna pri kontroli
izvršenja ciljeva i ocjeni efikasnosti menadžmenta pojedinog centra odgovornosti.

U ovom članku autori su iznijeli svoj kritički osvrt na tradicionalni okvir obrazovanja računovodstvene
profesije te njegovo neophodno poboljšanje. Posebno za unapređenje rada računovodstvene profesije
u novom poslovnom okruženju potrebno je, uz informatičku pismenost, sve više razvijati i usvajati tzv.
meke vještine.

Oblik financiranja zvan faktoring je kombinacija pravnog i financijskog posla koji se odnosi na
transakciju kupnje predmeta faktoringa u kojemu faktoring društvo (pružatelj usluge faktoringa)
putem ugovora o faktoringu kupuje predmete faktoringa s pravom ili bez prava na regres. Tematika
vezana uz pojam faktoringa je dosta široka pa će iz tog razloga u daljnjem tekstu članka autor
definirati sam proces faktoringa, utvrditi vrste faktoringa i obrazložiti računovodstveni tretman
poslova vezanih uz vrste faktoringa koji su proizašli iz računovodstvenih standarda, kao i prikazati
utjecaj računovodstvenih promjena na godišnji obračun faktoring društva.

Troškovi promidžbe, reprezentacije i troškovi po osnovu danih darovanja različito su porezno
određeni kod oporezivanja dohotka odnosno dobiti odnosno kod oporezivanja porezom na dodanu
vrijednost. Prema Zakonu o porezu na dobit i Zakonu o porezu na dohodak, troškovi reprezentacije
porezno su priznati u iznosu 50 %, dok su troškovi promidžbe uz propisane uvjete priznati u ukupnom
iznosu. Prema Zakonu o PDV-u, za troškove reprezentacije nije dopušten odbitak pretporeza dok se
troškovi promidžbe smatraju poslovnim izdacima za koje je dopušten odbitak pretporeza u ukupnom
iznosu. Trošak po osnovu danih darovanja prema određenim uvjetima smatra se porezno priznatim
rashodom, ali sa stanovišta PDV-a donacije u naravi smatraju se isporukom bez naknade koja podliježe
oporezivanju, osim donacija hrane prema posebnim propisima. U članku autorica ukazuje na razlike u
poreznom određenju troškova promidžbe, reprezentacije i danih darovanja te daje primjere njihovog
računovodstvenog praćenja.

Zajednički poslovi jesu poslovi pod zajedničkom kontrolom dvaju ili više osoba. Subjekt koji ima
udjele u zajedničkom poslu, dužan ih je obračunavati u svojim financijskim izvještajima. Financijsko
izvještavanje zajedničkih poslova ovisi o vrsti zajedničkog posla. Kod onih zajedničkih poslova kod
kojih ulagatelji imaju pravo na imovinu i obveze iz zajedničkog posla, ulagatelji će svoj udjel u imovini,
obvezama te prihodima i rashodima iz zajedničkog posla priznati u svojim financijskim izvještajima.
Zajednički poslovi kod kojih ulagatelji imaju pravo na neto imovinu zajedničkog posla obračunavaju
se u financijskim izvještajima ulagatelja metodom udjela. Autori u ovom radu analiziraju zahtjeve
MSFI-a 11 i HSFI-a 2 vezano za financijsko izvještavanje zajedničkih poslova te na primjerima ilustriraju
njihovu primjenu.

Vrlo često u praksi nastaju poslovni događaji koji započinju u jednom, a završavaju u drugom
obračunskom razdoblju. Učinci takvih transakcija utječu na prihode i rashode kroz više obračunskih
razdoblja. Prilikom sastavljanja financijskih izvještaja subjekt mora učinke takvih transakcija
vremenski razgraničiti, tj. priznati u odgovarajućem razdoblju, u skladu s načelom nastanka poslovnog
događaja. Stoga, prihode i rashode potrebno je priznati u iznosima i u onom obračunskom razdoblju
na koje se i odnose, tj. u trenutku njihova nastanka, a ne kada se ostvari primitak ili izvrši isplata
novca ili novčanog ekvivalenta. Razlikuju se stavke aktivnih i pasivnih vremenskih razgraničenja, a
njihova specifičnost je iskazivanje kao zasebnih pozicija u bilanci, uz dodatna pojašnjenja u bilješkama
uz financijske izvještaje. U radu autorica prikazuje računovodstveno iskazivanje pojedinih kategorija
aktivnih i pasivnih vremenskih razgraničenja uz osvrt na odgovarajući tretman PDV-a.

Kapital društva sastoji se od nekoliko kategorija i to: upisanog kapitala, rezervi kapitala, revalorizacijskih
rezervi, rezervi iz dobiti, zadržane dobiti i dobiti tekuće godine. Preneseni gubici i gubitak tekuće
godine umanjuju kapital. U poslovanju društva vrlo su česte transakcije između članova društva i
društva. U ovisnosti o vrsti transakcije odnosno poslovnog događaja, u računovodstvu, rezultat će
biti iskazan na poziciji kratkoročne ili dugoročne obveze ili potraživanja, povećanju ili smanjenju
rezervi kapitala, isplate dobiti i povećanju temeljnog kapitala društva. Rezerve kapitala koje su tema
ovoga članka česta su pozicija na kojoj su iskazane uplate članova društva koje imaju trajni karakter.
Povećanje rezervi kapitala kroz dodatne činidbe članova društva moguće je uplatom u novcu, unosom
dobara dugotrajne ili kratkotrajne imovine, preuzimanjem duga ili unosom tražbine. U članku su kroz
primjere prikazane odluke i knjigovodstveno evidentiranje promjena na strani rezervi kapitala.