rif

Svaki poduzetnik dužan je, prije početka korištenja osnovnog sredstva, procijeniti korisni vijek
upotrebe temeljem kojega utvrđuje stopu amortizacije odnosno godišnji iznos amortizacije. Sukladno
HSFI-u 6 odnosno MRS-u 16 poduzetnici su dužni korisni vijek upotrebe preispitati barem jednom na
kraju svake poslovne godine. Ukoliko se utvrdi da je došlo do promjene u procjeni korisnog vijeka
upotrebe, poduzetnik treba učinke promjene prikazati u skladu s HSFI 3 odnosno MRS 8, kao promjenu
računovodstvene procjene. Autor u članku definira promjene u računovodstvenim procjenama i
daje primjere evidentiranja promjene procjene korisnog vijeka upotrebe odnosno promjene stopa
amortizacije dugotrajne materijalne imovine.

Inventura imovine i obveza obvezni je proces za sve poduzetnike, kako je propisano Zakonom o
računovodstvu i Općim poreznim zakonom. Ovaj postupak obuhvaća popis stvarnog stanja imovine
i obveza te usklađenje s knjigovodstvenim evidencijama. Točnost godišnjeg popisa ključna je za
pouzdanost financijskih izvještaja, a pravilna organizacija, uključujući imenovanje odgovornih osoba
i definiranje rokova, igra značajnu ulogu u uspješnom provođenju. Veće organizacije često započinju
popis ranije zbog obujma posla, dok sezonski intenzivne djelatnosti popis provode početkom nove
godine. Važno je napomenuti da knjiženje rezultata inventure treba biti usklađeno s datumom
popisa, uz provođenje prethodnih kontrola i priprema. Kroz članak su detaljno razrađeni postupci i
specifičnosti provođenja inventure.
U članku je razrađen postupak provođenja inventure uz primjere u računovodstvu.

Kalendarska godina je sve bliže kraju. Većini poduzetnika to je ujedno i kraj poslovne godine. U tom
razdoblju pred kraj poslovne/kalendarske godine poželjno je prekontrolirati stanja imovine, obveza i
kapitala i odraditi ispravke uočenih grešaka. 2024. godina prva je godina u kojoj je i tekuće i usporedno
razdoblje iskazano u eurima. Iako još mnogo posla prethodi samom sastavljanju financijskih izvještaja,
u članku autori upućuju na određene aktivnosti i točke kontrole koje bi bilo dobro provesti u tom
„predzaključnom“ razdoblju. Regulatorni zahtjevi financijskog izvještavanja tijekom 2024. godine
nisu se značajno mijenjali u odnosu na regulatorne zahtjeve za financijskim izvještavanjem za 2023.

Izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima koji je u proceduri donošenja, od 1. siječnja
2025. godine odredbe o porezu na kuće za odmor zamjenjuju se porezom na nekretnine. Prema
prijedlogu, porezom na nekretnine oporezivat će se vlasnici stanova i kuća koji se ne koriste za
svrhe stanovanja. Porezni obveznik je vlasnik stana ili kuće na dan 31. ožujka godine za koju se
utvrđuje porezna obveza. Uz ova osnovna pravila o uvođenju poreza na nekretnine, prijedlogom
izmjena Zakona o lokalnim porezima propisane su iznimke i oslobođenja od porezne obveze.
U članku se iznose razlozi kojima je Vlada RH argumentirala uvođenje poreza na nekretnine, predmet
oporezivanja, visina poreza, na koje nekretnine se neće plaćati porez, utjecaj prihoda od iznajmljivanja
stanova na obvezu poreza na nekretnine i način utvrđivanja porezne obveze, kako je to predviđeno
prijedlogom izmjena Zakona o lokalnim porezima koji je Hrvatski sabor usvojio u prvom čitanju. Drugo
čitanje i konačno usvajanje predloženih izmjena Zakona očekuje se u prosincu 2024., sa stupanjem na
snagu 1. siječnja 2025. godine.

Do 2. prosinca ove godine otvoren je poziv na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje kapaciteta
socijalnih partnera – faza I“, na koji se mogu prijaviti socijalni partneri – udruge poslodavaca i
sindikati. Cilj natječaja je dodijeliti 6 milijuna eura kako bi se, kroz osposobljavanje i umrežavanje
te razvoj usluga namijenjenih članstvu udruga poslodavaca i sindikata ojačali njihovi kapaciteti za
djelovanje na tržištu rada. Pojedinačni prijavitelji (djelujući sami ili u partnerstvu s drugim socijalnim
partnerom) na ovom natječaju mogu ostvariti od minimalno 100.000,00 do maksimalno 600.000,00
eura bespovratnih sredstava, financiranih najvećim dijelom iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+).

U ovom članku bit će izloženi primjeri iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezani za otkazivanje
ugovora o radu zbog alkoholiziranosti radnika na mjestu rada. U broju 4/24. časopisa Računovodstvo
i financije objavljen je članak pod nazivom „Provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili droga“, dok
je članak na temu „Alkoholizam i druge ovisnosti radnika“ bio objavljen u broju 10/24. Tema ovoga
članka se prirodno nadovezuje na navedene objavljene članke i zaokružuje problem alkoholiziranosti
na mjestu rada.
Alkoholizam na mjestu rada je čest problem s kojim se može susresti svaki poslodavac. Ponašanje
radnika na mjestu rada često se ne može u potpunosti nadzirati, a još manje kontrolirati. Tako se u
većini slučaja alkoholiziranosti radnika poslodavac najčešće odlučuje na izvanredni otkaz ugovora
o radu. No kako bi izvanredni otkaz bio zakonit i dopušten potrebno je voditi računa o dopuštenim
postupcima utvrđivanja alkoholiziranosti.
Zakoni koji su primjenjivi u slučaju alkoholiziranosti radnika su Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu.

U situaciji sve veće potražnje stranih radnika, poslodavci rješenje nalaze u Agencijama za privremeno
zapošljavanje koje nude usluge ustupanja radnika. Agencije posluju po načelu da sklapaju ugovor o
radu s radnikom kojega onda, temeljem ugovora o ustupanju, ustupaju na rad drugom poslodavcu. U
smislu Zakona o strancima, Agencija se smatra radnikovim poslodavcem koja u njegovo ime podnosi
zahtjev MUP-u za izdavanje radne dozvole. Međutim, iako je Agencija poslodavac, MUP neće izdati
radnu dozvolu ukoliko prethodno Hrvatski zavod za zapošljavanje nije pozitivno ocijenio poslodavca
kojemu se radnik ustupa. Upravo je provjera krajnjeg korisnika jedan od razloga zbog kojega radnu
dozvolu nije moguće dobiti u slučaju kada Agencija radnika želi ustupiti inozemnom poslodavcu.

Internet trgovina je nesumnjivo naša svakodnevica, no odlučimo li se na poduzetnički pothvat valja
dobro poznavati pravnu osnovu poslovanja. Od samog početka poslovanja, preko isticanja cijena,
prigovora potrošača do omogućavanja jednostranog raskida od strane potrošača u roku 14 dana bez
navođenja razloga.
Internet kupovina iz udobnosti vlastitog doma potrošačima nosi brojne pogodnosti. Naš zakonodavac
pokušava stvoriti što bolji zakonski okvir, što je u okolnostima brzog razvoja tehnologije ozbiljan
zadatak.

Pripajanje i spajanje trgovačkih društava uređeno je u GLAVI II. Zakona o trgovačkim društvima (Nar.
nov., br. 111/93. – 130/23) od čl. 512. do čl. 550.
U navedenoj glavi Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD) uređeno je: pripajanje i spajanje
dioničkih društava, pripajanje dioničkoga društva društvu s ograničenom odgovornošću, pripajanje
i spajanje društava s ograničenom odgovornošću, pripajanje društva s ograničenom odgovornošću
dioničkome društvu te prekogranična pripajanja i spajanja.
U navedenoj glavi ZTD-a uređena su pripajanja i spajanja društava kapitala (dioničkog društva i
društva s ograničenom odgovornošću), a nisu predviđena pripajanja i spajanja društava osoba
(javnog trgovačkog društva, komanditnog društva i gospodarskog interesnog udruženja).

Fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta, slobodnog zanimanja te poljoprivrede
i šumarstva, od koje utvrđuju dohodak kao razliku primitaka i izdataka, dužni su voditi poslovne
knjige primjenjujući načelo blagajne. Ako se obavljajući djelatnost koriste dugotrajnom imovinom
čija je pojedinačna nabavna vrijednost veća od 665,00 €, a vijek trajanja dulji od godine dana, tada
dugotrajnu imovinu iskazuju u posebnoj evidenciji – Popisu dugotrajne imovine na Obrascu DI.
Obrazac DI poreznim obveznicima služi za utvrđivanje izdataka otpisa odnosno amortizacije.
Međutim, dugotrajna imovina koja se može samostalno koristiti, bez obzira na vijek trajanja (kraći ili
duži od 1 godine), a čija je pojedinačna nabavna vrijednost manja od 665,00 €, otpisuje se jednokratno
kroz izdatke poslovanja te se ne evidentira u Popisu dugotrajne imovine, već se izdatak iskazuje u
Obrascu KPI pod uvjetom da je plaćena.