rif

U vremenu intenzivnih klimatsih prmjena kao i elementarnih nepogoda sve više se javljaju problemi
rješavanja stečajeva poslovnih subjekata. U ovom članku autor se dotiče jednog aktualnog, ali i
prilično starog računovodstvenog pitanja, a to je procjena koja se sve više pretvara u manipulaciju
vrijednosti stečajne mase. Međutim, nije procjena jedini problem jer se javljaju i drugi uzroci prijevara
koje su u članku prezentirane na temelju iskustava iz međunarodne prakse.

Po završetku obračunskog razdoblja podvlači se crta i sastavljaju financijski izvještaji koji postaju
predmetom daljnje analize i utvrđivanja jesu li ostvareni rezultati bili bolji ili lošiji od planiranog,
prošle godine, prosjeka industrije ili primjerice konkurenata. Kako bi se dobio bolji uvid u financijsko
stanje i uspjeh poduzeća te dobila jasnija slika poslovanja, osim analize bilance i računa dobiti i
gubitka moguće je dodatno provesti i analizu izvještaja o novčanom toku. Autorice u radu prikazuju
tradicionalni instrumentarij analize bilance i računa dobiti i gubitka te dodatno analizu financijskih
pokazatelja temeljenih na novčanom toku za primjer poduzeća u trgovini na veliko.

Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).

Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod te utječu na povećanje osnovice poreza na dobit i računovodstveno evidentiranje odgođene
porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te porezne aspekte
pojedinih vrsta rezerviranja.

Hrvatski porezni obveznici sve su češće u situacijama u kojima su dužni platiti porez u poreznoj jurisdikciji
koja nije njihova. S obzirom na suverenost svake pojedine države, postoji mogućnost da obavljanje
poslovanja u inozemstvu podliježe i plaćanju poreza u toj državi. Ako hrvatski porezni obveznik ostvari
prihode ili dobit izravno iz inozemstva koji podliježu porezu na dobit po odbitku, taj porez plaćen u
inozemstvu evidentira u svojim poslovnim knjigama i, ako je moguće, uračunava u poreznu prijavu.
Autor u članku prikazuje računovodstveni i porezni tretman poreza na dobit po odbitku plaćenog u inozemstvu.

Broj 156 od 27. prosinca 2023. godine
– Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit
– Odluka o visini poreznih stopa godišnjeg poreza na dohodak
Grada Imotskog
– Odluka o visini poreznih stopa godišnjeg poreza na dohodak na
području Grada Komiže
– Odluka o izmjenama Odluke o gradskim porezima Grada Križevaca
– Odluka o visini poreznih stopa godišnjeg poreza na dohodak na
području Grada Križevaca
– Odluka o stavljanju izvan snage Odluke o prirezu porezu na dohodak Grada Križevaca
– Odluka o visini poreznih stopa godišnjeg poreza na dohodak
Grada Makarske

Od 1. veljače do 5. lipnja 2024. za prijave je otvoren poziv na dodjelu bespovratnih sredstava pod
nazivom „Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije“. Poziv je
otvoren, na temelju kriterija razvijenosti u odnosu na prosjek Europske unije, poduzetnicima iz svih
hrvatskih županija osim iz Grada Zagreba. Pozivom će se sufinancirati projekti konzorcija poduzetnika
s područja tri statističke regije Republike Hrvatske (Panonske, Jadranske i Sjeverne Hrvatske), koji
uključuju razvoj inovativnih proizvoda i usluga i koji će se provoditi u prioritetnim nišama i regionalnim
lancima vrijednostima svake od tri regija. Ukupna alokacija bespovratnih sredstava za Poziv iznosi
100 milijuna eura, a za pojedinačni projekt najniži iznos bespovratnih sredstava koji se može zatražiti
i ostvariti je 500.000 eura, dok je najviši iznos potpore 3 milijuna eura.

Ugovor o zakupu i ugovor o najmu spadaju u tipizirane ugovore (contractus nominati), što znači da su
prepoznati od zakonodavca kao dvije zasebne vrste ugovora. Iako ih se često miješa u praksi njihova
je svrha potpuno drugačija.
Temeljni zakon koji uređuje ova dva ugovora je Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.
do 155/123.). Osim općeg zakona, ugovori su respektivno uređeni u specijalnim zakonima odnosno –
Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Nar. nov., br. 125/11. do 112/18.) i Zakon o najmu
stanova (Nar. nov., br. 91/96. do 105/20.). Specijalni zakoni smatraju se primarnim izvorom prava za
ugovor o najmu i ugovor o zakupu, međutim Zakon o obveznim odnosima sustavnije izlaže temeljne
razlike između ova dva ugovora s obzirom da je on taj koji propisuje temeljne obveze i prava svakog
od ugovaratelja.
U ovom će članku biti riječi o razlikovanju ugovora o najmu i ugovora o zakupu po Zakonu o obveznim
odnosima.

Opća uredba o zaštiti podataka bila je jedna od najaktualnijih tema 2018. godine. Zbog vrlo visokih
novčanih kazni, svi poslovni subjekti nastojali su poslovanje uskladiti sa zahtjevima GDPR-a. Za potrebe
usklađenja koristile su se prije svega smjernice Radne skupine Europske komisije osnovane Direktivom
95/46/EZ. U međuvremenu je radnu skupinu zamijenio Europski odbor za zaštitu podataka, donesene
su nove smjernice, mišljenja, odluke, upute. U ovom članku autorica podsjeća na obvezu usklađenja
poslovanja s odredbama GDPR-a, na potrebu stalnog praćenja i nadziranja procesa obrade osobnih
podataka, prilagodbu novim zahtjevima i uputama nadzornih tijela te na poduzimanje odgovarajućih
mjera s ciljem smanjenja unutarnjih i vanjskih rizika.

Hotelijerstvo je djelatnost s međunarodnim karakterom poslovanja što uvjetuje prihvaćanje čitavog niza
međunarodnih standarda informiranja i komuniciranja na tržištu. Uniform System of Accounts for the
Lodging Industry (USALI) predstavlja općeprihvaćeni standard praćenja rezultata poslovanja u svjetskom
hotelijerstvu koji je namijenjen menadžmentu, vlasnicima, investitorima te financijskim institucijama,
a čija primjena u hrvatskom hotelijerstvu omogućuje usporedbu rezultata s na primjer prosječnim ili
najboljim rezultatom u djelatnosti u zemlji i inozemstvu, kao i s rezultatima prošlog obračunskog razdoblja
i internim planom i budžetom. Kao temeljni okvir za uvođenje sustava računovodstva odgovornosti
u hotelijerstvu, USALI definira pokazatelje praćenja i izvještavanja svih vrsta prihoda i troškova po
pojedinim odjeljenjima, kao i iskazivanje ključnih pokazatelja poslovanja pojedinih odjeljenja hotelskih
objekata. Hospitality Financial and Technology Professionals (HFTP®) i Global Finance Committee (GFC)
pripremaju izdanje nove 12. revidirane verzije USALI koja se očekuje u proljeće 2024. godine. Ujedno
se u novije vrijeme sve veća važnost dodjeljuje nefinancijskim pokazateljima u poslovanju hotelijerskih
poduzeća primjenom Direktive o nefinancijskom izvještavanju 2014/95/EU, koja je stupila na snagu
početkom 2017. godine kojom je i izmijenjena Računovodstvena direktiva (Direktiva 2013/34/EU), a
koja nalaže obvezno nefinancijsko izvještavanje za poduzeća od javnog interesa.