rif

Dopust trudne radnice je pravo koje ostvaruje trudna radnica temeljem propisa radnog prava, propisa
zaštite na radu te propisa kojima se uređuju rodiljne i roditeljske potpore. Riječ o plaćenom dopustu na
teret poslodavca koji ostvaruje trudna radnica zaposlena na poslovima štetnima za njezino zdravlje.
Kada i pod kojim uvjetima trudna radnica može ostvariti pravo na ovu vrstu dopusta, koliko iznosi
visina naknade za vrijeme korištenja ovog prava te do kada radnica ostvaruje pravo na ovu vrstu
naknade plaće pročitajte u nastavku teksta.

Prilikom obračuna plaće umanjenje mjesečne osnovice može se koristiti za većinu osiguranika po
osnovi radnog odnosa pa tako i za osiguranike po osnovi rada kod poslodavca s registriranim sjedištem
ili mjestom poslovanja u drugoj državi članici prema kojoj se, sukladno propisima Europske unije
o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske odnosno
poslodavac diplomatsko ili konzularno predstavništvo strane države, međunarodna organizacija
ili predstavništvo ili organizacija koja se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske i ima diplomatski
imunitet. Budući da je propisano kako se umanjenje mjesečne osnovice koristi bez obzira na broj dana
provedenih u osiguranju određenog mjeseca, moguće je isto koristiti pri obračunu plaće izaslanom
radniku i to samo u slučaju kada mu se isplaćuje plaća za razdoblje u mjesecu u kojemu nije imao
status izaslanog radnika. U članku je opisano kako se primjenjuje umanjenje mjesečne osnovice pri
obračunu plaće za radnike izaslane u tijeku mjeseca i za radnike koji obavljaju rad u RH za stranog
poslodavca.

Od 8. veljače 2024. godine primjenjuje se nova Odluka o visini dnevnice za službeno putovanje u
inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna. Iznosi dnevnica propisani
novom Odlukom za porezne se svrhe primjenjuju kao najviši neoporezivi iznosi dnevnica za inozemna
službena putovanja i dnevnica za rad na terenu u inozemstvu.

Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza i Pravilnik o automatskoj razmjeni informacija
u području poreza usklađeni su s odredbama Direktive Vijeća (EU) 2021/514 (DAC 7). U skladu s ovim
propisima od 1. siječnja 2023. operateri platformi obvezni su prikupljati i dostavljati informacije
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi o prodavateljima koji obavljaju aktivnosti uz naknadu i to: 1) najam
nekretnina i parking mjesta, 2) osobne usluge, 3) prodaja robe te 4) najam bilo kakve vrste prijevoza. U tu
svrhu operateri platformi obvezni su se registrirati pri Ministarstvu financija, Poreznoj upravi za potrebe
elektroničke dostave informacija o prodavateljima navedenih roba i usluga koji su rezidenti RH i država
članica. Autorice u članku daju prikaz temeljnih elemenata bitnih za ispunjavanje DAC 7 obveza.

Prema članku 41. Zakona o PDV-u oslobođene su isporuke dobara drugom poreznom obvezniku uz
dokaz o otpremi u drugu državu članicu. Kako bi se na jedinstveni način uredilo pitanje dokazivanja
otpreme dobara u drugu državu članicu u uvjetima kada ne postoje fizičke granice donesena je
Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/1912 kojom je dopunjena Provedbena uredba Vijeća (EU)
282/2011 kao obvezujući zakonodavni akt, koji se izravno primjenjuje u svim državama članicama.
Autorica u članku piše o potrebnim dokazima za primjenu poreznog oslobođenja za isporuke dobara
unutar EU.

Prema čl. 78. Zakona o PDV-u odnosno čl. 224 Direktive vijeća 2006/112/EZ, račune može sastaviti
i kupac za robu ili usluge koje mu je isporučio porezni obveznik ako između dvije stranke postoji
prethodni sporazum i pod uvjetom da postoji postupak za prijam svakog računa od strane poreznog
obveznika koji isporučuje robu ili usluge. Radi se o samoizdavanju računa, umjesto isporučitelja,
primatelj isporuke sam sebi izdaje račun te ga evidentira kao ulazni račun, a isporučitelj isti prihvaća
kao svoj izlazni račun. Ovaj način izdavanja računa često se koristi u slučaju posredničkog odnosno
agencijskog poslovanja. U nastavku članka autorica na primjerima pojašnjava institute samoizdavanja
računa.

Iznajmljivači koji nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske, a dobili su odobrenje za pružanje
ugostiteljskih usluga smještaja u okviru domaćinstva ne moraju u Hrvatskoj tražiti registraciju za
potrebe PDV-a samo ako posluju isključivo posredstvom hrvatskih turističkih agencija. U ovom slučaju
obveznik PDV-a je domaća turistička agencija. Međutim, ako nerezident usluge smještaja obavlja
izravno gostima ili posredstvom strane turističke agencije obvezan se je u Hrvatskoj registrirati za
potrebe PDV-a. U članku autorica piše o načinu obračuna PDV-a i obvezama poreza na dohodak kod
usluga smještaja koje obavljaju iznajmljivači nerezidenti kada usluge smještaja pružaju izravno ili
posredstvom tuzemne ili inozemne turističke agencije.

Izmjenama Zakona o porezu na dohodak od 1. siječnja 2024. godine povećana je stopa poreza na
dohodak ostvarenog isplatom dividendi i udjela u dobiti s 10 % na 12 %. Stopa od 12 % primjenjuje
se na oporezivi dohodak od dividendi i udjela u dobiti koji se isplaćuje od 1. siječnja 2024. godine,
neovisno o tome u kojoj je poreznoj godini ostvarena dobit koja se isplaćuje fizičkoj osobi dioničaru ili
udjeličaru. Od 1. siječnja 2024. godine ni na ovaj se izvor dohotka ne plaća prirez porezu na dohodak.
Isplata dobiti ostvarene u razdoblju do 31. prosinca 2000. godine i od 1. siječnja 2005. do 29. veljače
2012. godine i nadalje se ne oporezuje porezom na dohodak.

Okolišna, društvena i upravljačka pitanja (ESG), kao i jačanje svijesti o potrebi primjene koncepta
održivosti u EU su postala glavna žarišna točka za široku lepezu dionika pa tako i za (revizijske) profesije
koje pružaju angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti. Novom Direktivom o korporativnom
izvještavanju o održivosti (CSRD), kao i novim Standardima izvještavanja o održivosti (ESRS) usmjerava
se potreba za provjerom informacija o održivosti, kroz provođenje postupaka izražavanja ograničenog
uvjerenja te postupnog prelaska na izražavanje razumnog uvjerenja. Međunarodni standard za
angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti (ISSA) 5000 predstavlja zaseban i sveobuhvatan
standard koji se odnosi na sve angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, a temelji se na načelima
koji se odnose na informacije o svim temama održivosti, kao i na informacije pripremljene u skladu s
bilo kojim okvirom izvještavanja o održivosti, uključujući ESRS te je primjenjiv od strane svih praktičara
za izražavanje uvjerenja. Krajem prošle godine, zaključena je javna rasprava na navedeni Standard
5000 te će konačna verzija biti objavljena do kraja ove godine. Autori u članku navode ključne (ne
i sve) aktivnosti angažmana iz Općih zahtjeva za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti koji
će se primjenjivati na sve informacije o održivosti koje se očekuje da će ih društvo izvijestiti ili samo
na dio tih informacija, pripremljenih prema više okvira. Od prioritetnih područja, autori ističu razlike
u naporima u provođenju revizijskog angažmana u pružanju ograničenog i razumnog uvjerenja,
prikladnost kriterija izvještavanja baveći se konceptom dvostruke značajnosti, opseg angažmana s
izražavanjem uvjerenja te sustav interne kontrole društva i njen utjecaj na revizora da dobije dovoljno
odgovarajućih dokaza, uključujući pouzdanost održivih informacija.

Stanja i transakcije s povezanim strankama potrebno je odgovarajuće računovodstveno evidentirati
i objaviti u financijskim izvještajima u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja, s
obzirom da njihov utjecaj na poslovanje subjekta može biti značajan. Mnoge transakcije s povezanim
strankama nastaju tijekom uobičajenog i redovnog poslovanja te u takvim okolnostima ne nose veći
rizik značajnog pogrešnog prikazivanja u financijskim izvještajima u odnosu na slične transakcije
s nepovezanim strankama. Ipak, u nekim okolnostima, ovisno o sadržaju odnosa i transakcija s
povezanim strankama može doći do povećanog rizika u odnosu na transakcije s nepovezanim
strankama te propusta u vezi s objavljivanjem odnosa i transakcija s povezanim strankama. Stoga,
revizor mora steći dovoljno razumijevanja o odnosima i transakcijama s povezanim strankama, kako
bi mogao na odgovarajući način prepoznati i procijeniti rizike značajnog pogrešnog prikazivanja
povezanog s odnosima i transakcijama s povezanim strankama te sukladno tome oblikovati primjerene
revizijske postupke kao reakciju na procijenjene rizike. U članku autorica razmatra odgovornosti i
postupke koje revizor provodi vezano uz prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnog pogrešnog
prikazivanja odnosa i transakcija s povezanim strankama te prilikom oblikovanja revizijskih postupaka
kao reakcije na procijenjene rizike, u skladu s odredbama MRevS-a 550 – Povezane stranke.