rif

Poslodavci obvezno za svoje radnike sastavljaju godišnji obračun poreza na dohodak od
nesamostalnoga rada tijekom mjeseca prosinca, a najkasnije do 31. prosinca tekuće godine, ako su
ispunjeni uvjeti i razlozi za njegovo sastavljanje, propisani odredbama Zakona o porezu na dohodak
i Pravilnika o porezu na dohodak. Sastavljanjem godišnjeg obračuna, radnicima se omogućava
korištenje poreznih prava koja nisu iskoristili tijekom godine te im se vraća u poreznom razdoblju više
plaćeni iznos poreza na dohodak.
U ovom članku autorica na primjerima pojašnjava razloge i uvjete za sastavljanje godišnjeg obračuna
poreza na dohodak te pravila njegovog iskazivanja u obrascu JOPPD.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 114/23.), izmijenjena su
i dopunjena pravila o priznavanju rashoda darovanja, koja se po prvi puta primjenjuju u poreznoj
prijavi za 2024. godinu. Izmijenjena su pravila u smislu da se uz prethodno razdoblje može promatrati
i tekuće, kako bi se mogao utvrditi dopušteni iznos darovanja, a dopunjena u smislu da pod određenim
uvjetima darovanja mogu biti priznata i iznad 2 % prihoda.
Autor u članku detaljnije piše o pravilima za priznavanje rashoda darovanja kod obveznika poreza na
dobit koja se po prvi puta primjenjuju u poreznoj prijavi za 2024. godinu.

Financijski sustav ima ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta zemlje pa je njegova stabilnost i
efikasnost od iznimnog značaja. Visok stupanj reguliranosti i velika potreba za upravljanjem rizicima
karakteristična je za sve sudionike financijskog sustava te ujedno i jedan od načina osiguranja njegove
efikasnosti i stabilnosti. Ustrojavanje interne revizije kao funkcije koja osigurava podršku organizaciji
u unaprjeđenju sustava upravljanja rizicima i sustava internih kontrola predviđeno je zakonima koji
uređuju poslovanje financijskih institucija.
Zakoni koji uređuju poslovanje kreditnih institucija i mirovinskih društava propisuju obvezu
ustrojavanja funkcije interne revizije dok zakoni koji uređuju poslovanje osiguravajućih društava i
društava za upravljanje investicijskim fondovima ostavljaju mogućnost da organizacija sama procijeni
je li razmjerno prirodi, opsegu i složenosti poslovanja potrebno ustrojiti funkciju interne revizije.
Cilj ovoga članka je istražiti koliko je društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici
Hrvatskoj ustrojilo funkciju interne revizije te koji su to kriteriji prema kojima se donosi odluka o
njezinom ustrojavanju. Svrha članka je opisati mehanizme unutarnjih kontrola, zadatke i odgovornosti
funkcije interne revizije u industriji investicijskih fondova. Podaci za provedbu istraživanja prikupljeni
su metodom anketnog upitnika, a rezultat istraživanja prikazan je u zadnjem poglavlju ovoga članka.

Poslovni plan predstavlja temeljni upravljački izvještaj svakog poduzetnika. Potrebu za izradom
poslovnog plana potvrdili su financijski stručnjaci i menadžeri na svim razinama odgovornosti u
poduzeću. Poslovni plan u pravilu se izrađuje za razdoblje do jedne godine, a sadrži kvantitativno
iskazane ciljeve poduzetnika u planskom razdoblju. Poslovni plan sastoji se od operativnog i financijskog
plana. U operativnom dijelu poslovnog plana sadržane su operativne odluke menadžmenta kojima
se usmjerava alokacija oskudnih resursa poduzeća. U financijskom dijelu poslovnog plana sadržane
su financijske odluke menadžmenta koje su usmjerene na financiranje nabavke tih resursa te na
investicijske odluke. Aktualno poslovno okruženje obilježavaju značajni poremećaji, što je dovelo do
gospodarske nestabilnosti i krize, a u takvim je uvjetima otežano raditi planove, čak i u kratkom
roku. Ujedno, od 1. siječnja 2025. godine pojedini poduzetnici obvezno će sastavljati izvještaje o
održivosti koji, između ostaloga, trebaju sadržavati informacije o planovima poduzetnika. U članku
autori ukazuju na specifičnosti izrade poslovnog plana u proizvodnji i trgovini te na aktualne izazove
u projekciji budućih aktivnosti u aktualnim gospodarskim uvjetima.

Faktoring je oblik financiranja koji obuhvaća pravni i financijski posao, a odnosi se na kupnju predmeta
faktoringa od strane faktoring društva (pružatelja usluge faktoringa). To se odvija putem ugovora o
faktoringu, gdje se predmeti faktoringa kupuju s pravom ili bez prava na regres. Budući da je tema
faktoringa široka, autor će u nastavku članka definirati proces faktoringa, utvrditi njegove vrste te
objasniti računovodstveni tretman povezan s različitim vrstama faktoringa prema računovodstvenim
standardima. Također će prikazati utjecaj računovodstvenih promjena na godišnji obračun faktoring
društva.

Zakonom o PDV-u, Zakonom o porezu na dobit i Zakonom o porezu na dohodak različito je uređen
porezni status troškova promidžbe, troškova reprezentacije i troškova po osnovu danih darovanja.
Prema Zakonu o PDV-u, za troškove reprezentacije i danih darovanja koja se ne smatraju poslovnim
izdacima nije dopušten odbitak pretporeza dok se troškovi promidžbe smatraju poslovnim izdacima
za koje je dopušten odbitak pretporeza u ukupnom iznosu. Prema Zakonu o porezu na dobit i Zakonu
o porezu na dohodak, troškovi reprezentacije porezno su priznati u visini 50 %, dok su troškovi
promidžbe uz propisane uvjete priznati u ukupnom iznosu. Trošak po osnovu danih darovanja prema
određenim uvjetima smatra se porezno priznatim rashodom, ali sa stanovišta PDV-a donacije u
naravi smatraju se isporukom bez naknade koja podliježe oporezivanju, osim donacija hrane prema
posebnim propisima. U članku autorica ukazuje na razlike u poreznom određenju ovih troškova te
daje primjere njihovog računovodstvenog praćenja.

Novčana sredstva društvo može uložiti u kupnju udjela u investicijskom fondu. Osnovna svrha i
namjena investicijskog fonda, kao subjekta za zajednička ulaganja, je prikupljanje sredstava javnom
ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine sukladno definiranoj
strategiji ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu.
Investicijske fondove osniva i njima upravlja društvo za upravljanje fondovima. Stjecanje udjela u
investicijskom fondu tretira se kao stjecanje financijske imovine te je prilikom priznavanja, mjerenja
i evidentiranja ulaganja u investicijske fondove potrebno primijeniti odredbe HSFI-a 9 – Financijska
imovina odnosno MSFI-a 9 – Financijski instrumenti. Autorica u članku pojašnjava o specifičnostima
ulaganja u udjele investicijskih fondova, ovisno radi li se o otvorenom investicijskom fondu s javnom
ponudom ili alternativnom investicijskom fondu te početnom i naknadnom vrednovanja takvih
ulaganja, s osvrtom na porezni tretman dobitaka i gubitaka.

U današnjem poslovnom okruženju, mobilni telefoni postali su neizostavan alat za komunikaciju,
organizaciju i vođenje poslovnih aktivnosti. Bez obzira na veličinu i djelatnost, društva se sve
više oslanjaju na mobilne uređaje kao sredstvo za ubrzavanje protoka informacija i povećanje
učinkovitosti. Korištenje mobitela u poslovanju uključuje ne samo troškove nabave i održavanja, već
i određene računovodstvene i porezne aspekte koji zahtijevaju pozorno planiranje i evidentiranje.
Od utvrđivanja troškova upotrebe, pravilnog priznavanja pretporeza do postupanja s amortizacijom
uređaja, društva moraju osigurati usklađenost sa zakonodavstvom i pravilno financijsko planiranje
kako bi mobilna tehnologija podržavala dugoročnu poslovnu strategiju.

U praksi su česta pitanja treba li naknadno ulaganje u dugotrajnu imovinu priznati kao rashod
razdoblja ili povećanje vrijednosti te imovine. Kako bi pomogli u rješavanju takvih dvojbi u članku na
praktičnim primjerima prikazujemo primjenu računovodstvenih standarda u vezi naknadnih ulaganja
u dugotrajnu materijalnu imovinu.

U ovom članku posvetit ćemo se poreznom i računovodstvenom tretmanu prijevoznih sredstava u
ovisnosti o njihovom pogonu. Električni pogon prijevoznih sredstava postao je poprilično aktualan
i zastupljen kroz proteklih nekoliko godina. Države, posebno članice EU dodatno stimuliraju kupnju
električnih ili hibridnih vozila kroz razne poticaje, porezna oslobođenja i slično. Obzirom da se radi
o prijevoznim sredstvima koja uglavnom, neovisno o pogonu koji koriste uglavnom imaju određena
porezna ograničenja u smislu priznavanja troška ili odbitka pretporeza postavljaju se pitanja oko
poreznog statusa nekih drugih prijevoznih sredstava, ali i vrsta pogona.