rif

Kada je prilikom poreznog nadzora utvrđen pogrešan obračun PDV-a ili je pogrešno primijenjeno
porezno oslobođenje u praksi se postavlja pitanje može li isporučitelj nakon provedenog nadzora i
utvrđene nove porezne obveze stornirati pogrešne i ispostaviti nove račune s pravilnim obračunom
PDV-a te pravilno utvrđenu poreznu obvezu prevaliti na naručitelja kako bi on ostvario pretporez.
Kako u ovom slučaju postupiti da ne bi došlo do dvostrukog utvrđianja porezne obveze, s jedne strane
po rješenju nadzora, a s druge strane kroz poreznu prijavu u razdoblju ispostavljanja ispravljenih
računa. Autorica u članku komentira sudsku praksu Suda EU vezano za ovu problematiku. Presude
Suda EU obvezuju i hrvatskog zakonodavca da postupa u istovjetnim slučajevima na isti način.

Predmetom oporezivanja PDV-om prema članku 4. Zakona o PDV-u smatra se i stjecanje dobara
unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu porezni obveznik koji djeluje kao takav. S
druge strane, PDV-a je oslobođena isporuka dobara koja se otpreme u drugu državu članicu drugom
poreznom obvezniku odnosno pravnoj osobi koja djeluje kao porezni obveznik. Dakle, isporuka dobara
iz jedne i otprema u drugu državu članicu oslobođena je PDV-a pod uvjetom da primatelj isporuke
plaća PDV na stjecanje u državi članici u kojoj završava otprema. Autorica u članku piše o stjecanju
dobara kao predmetu oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva. Navedene promjene evidentiraju se u temeljnim
aktima trgovačkih društava na način da se vrše izmjene statuta u dioničkom društvu (d.d.) ili
društvenom ugovoru o osnivanju u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) s kojima dolazi
do upisa u sudski registar. Tako će u nastavku članka biti objašnjena potreba revizije povećanja
temeljnog kapitala kroz prikaz revizijskih i računovodstvenih standarda te pravnog i poreznog
segmenta provedbe navedene radnje.

U ovom članku autorica je predstavila i interpretirala novi revizijski standard za reviziju financijskih
izvještaja manje složenih subjekata. Ovaj standard moći će se uključiti i primjenjivati u lokalnim
zakonodavstvima od 15. 12. 2025. godine, a time i njegova primjena u Hrvatskoj može se očekivati
od 1. 1. 2026. godine. Autorica je interpretirala definicije manje složenih poduzeća, kao i strukturu
novog standarda.

Dana 6. travnja 2024. godine u Nar. nov., br. 27/24., objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o reviziji (nadalje Zakon). Zakon je stupio na snagu 14. travnja 2024. godine, osim čl. 21. i 22.
Zakona, koji stupaju na snagu 1. siječnja 2025. godine, a odnose se na ugovor o reviziji i imenovanje
revizorskog društva (izmjene čl. 40. i 41. Zakona o reviziji, Nar. nov., br. 127/17.). Najvažnije izmjene
odnose se na revizorski ispit, stalno stručno usavršavanje, imenovanje revizorskog društva i ugovaranje
revizije, trajanje revizijskog angažmana te ostale izmjene. Autorica u članku daje pregled novina u
vezi najvažnijih izmjena i dopuna Zakona koje su objavljene u Narodnim novinama, uz napomenu da
je već u proceduri novi Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji, a u vezi s
prijenosom CSRD direktive.

Upravljanje poslovnim subjektom podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za poslovanje i alokaciju
povjerenih resursa na upravljanje na način da se ostvare strateški ciljevi poslovanja. Kontroling kao
menadžerska funkcija može biti partner u ostvarivanju tih ciljeva. Dizajniranjem i podrškom upravljačkim
procesima postavljanja ciljeva, planiranja poslovanja i kontrole, omogućava donositeljima odluka da
djeluju u skladu s postavljenim ciljevima. Kontroling na taj način postaje partner menadžerima u
upravljanju, ali i u preuzimanju odgovornosti za ostvarenje postavljenih ciljeva. Kroz svoje analize ne
samo na ukupnoj razini subjekta, već i na razini segmenata poslovanja, daje informacije o faktorima
uspjeha, ali i o odstupanjima od planiranog te rizicima i prilikama. Iako će ga veliki subjekti zbog
svoje kompleksnosti i veličine prije implementirati u organizacijsku strukturu, koristan je i za srednje
i male subjekte koji često pored ograničenih resursa imaju i procesne izazove. Kontroling kroz svoje
funkcije omogućava učinkovito upravljanje dostupnim resursima, ali rješava i procesne probleme,
stoga može donijeti značajne benefite i u manjim strukturama poslovnih subjekata.

Sintagma zelenih financija od kraja 20. stoljeća povezuje se s investiranjem u očuvanje okoliša. Od
teorijskog koncepta vrlo brzo prerasta nakon Pariškog sporazuma u praksu i strategiju financijskih
institucija koje sve više prate ESG standarde i kriterije u izvještajima o održivosti.
U ovom članku autor je prezentirao najvažnije kategorije i institucije, kao i aktivnosti na području
zelenih financija.

Računovodstveno evidentiranje biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda u trenutku žetve
određeno je zasebnim računovodstvenim standardom – MRS 41 Poljoprivreda odnosno HSFI 17
Poljoprivreda. Navedeni standardi zahtijevaju mjerenje biološke imovine po fer vrijednosti ako se
fer vrijednost biološke imovine može pouzdano izmjeriti, a relevantan standard za utvrđivanje fer
vrijednosti je MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti. Autorica u nastavku obrađuje najznačajnije odredbe
MRS-a 41 Poljoprivreda, vezano uz priznavanje i mjerenje biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda
u trenutku žetve. Dodatno, u radu se na konkretnim primjerima iz prakse obrađuje računovodstveno
evidentiranje proizvodnje presadnica povrća (kupusa), proizvodnje kratkotrajne biološke imovine
(krumpira i kupusa) i računovodstveno evidentiranje državnih potpora za proizvodnju povrća.

Ulaganja u nekretnine su nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje, koje poslovni
subjekt drži s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje. S
obzirom na to da je namjena ulaganja u nekretnine različita od namjene nekretnina koje poslovni
subjekt koristi prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti, različit je i računovodstveni tretman
ulaganja u nekretnine u odnosu na nekretnine koje se koriste u redovitim poslovnim aktivnostima.
Te razlike u računovodstvenom tretmanu se očituju u primjeni modela mjerenja. Naime, poslovni
subjekti koji imaju priznata ulaganja u nekretnine u svojim financijskim izvještajima, mogu primijeniti
ili model troška ili model fer vrijednosti prilikom naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine. U ovom
radu autori objašnjavaju računovodstveni i porezni aspekt primjene modela naknadnog mjerenja
ulaganja u nekretnine i reklasifikacije s ulaganja u nekretnine ili na ulaganja u nekretnine.

Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ukoliko društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja s
dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što izravno utječe na rezultat,
ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može utjecati na
računovodstveni, ali i porezi aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.