rif

Dana 1. listopada 2024. godine stupit će na snagu novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije
o radnicima zaposlenim kod poslodavca (Nar. nov., br. 55/24.), kojim se uređuje sadržaj podataka u
evidenciji o radnicima, u posebnoj evidenciji o fizičkim osobama koje nisu zaposlenici poslodavca i u
evidenciji radnog vremena. U ovom se članku obrađuju obveze poslodavca koje se odnose na vođenje
evidencija o radnicima i evidencije o drugim fizičkim osobama.
Prema novom Pravilniku, smanjuje se broj obveznih podataka koje je poslodavac dužan voditi o
radnicima koje zapošljava, ali se uvodi obveza sastavljanja pisanog pregleda o radniku i određuju
isprave, dokumenti i akti koje je poslodavac dužan pohraniti i čuvati u propisanim rokovima. Uz
to, Pravilnikom se određuju fizičke osobe koje kod poslodavca obavljaju poslove na temelju drugih
ugovora ili posebnih propisa, za koje poslodavac treba voditi evidencije i sadržaj tih evidencija.

Ovrha na plaći skup je radnji pomoću kojih ovrhovoditelj prisilno ostvaruje svoje novčane tražbine,
čime su poslodavci stavljeni u položaj posrednika ili izvršitelja.
Materija je sama po sebi složena i u praksi se javlja nesigurnost jesmo li postupili u skladu s propisom
i izvršili obvezu. Dodatna je dvojba jesmo li uz to valjano zaštitili vlastitog zaposlenika.

Glavna značajka obveznih odnosa jest mogućnost dispozicije stranaka. To znači da stranke svoje
međusobne odnose mogu uglavnom urediti kako same žele, osim kada je zakonom drugačije propisano.
U obveznopravnim odnosima moguće su promjene na strani vjerovnika (cesija i subrogacija) i na
strani dužnika, što će biti tema ovoga članka.
Članak je podijeljen na dva dijela odnosno poglavlje o preuzimanju duga, pristupanju dugu i o
preuzimanju ispunjenja, dok su u drugom dijelu prikazani ogledni primjeri navedenih ugovora.
Ove su promjene na strani dužnika uređene odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje: Zakon) od čl. 96. do čl. 103.

U Nar. nov., br. 133/23. od 7. 11. 2023. objavljen je Zakon o mjerama ograničavanja. Zakon je stupio
na snagu osmog dana od dana objave, 15. studenoga 2023. godine. Danom njegova stupanja na
snagu prestao je važiti Zakon o međunarodnim mjerama ograničavanja (Nar. nov., br. 139/08., 41/14.
i 63/19.).
Novi Zakon o mjerama ograničavanja u odnosu na stari Zakon o međunarodnim mjerama
ograničavanja materiju mjera ograničavanja uređuje na znatno detaljniji i sveobuhvatniji način.
Najznačajnija novina koje se odnosi na fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost i pravne
osobe je da su svi ti subjekti (koje nadzire Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga, Porezna uprava i Financijski inspektorat) dužni donijeti pisane politike, kontrole i
postupke za provođenje mjera ograničavanja.
Pisane politike, kontrole i postupke su subjekti nadzora dužni donijeti u roku šest mjeseci od dana
stupanja novog Zakona na snagu, do 15. svibnja 2024.

Zakonom o potrošačkom kreditiranju propisano je kako kreditne institucije kod kredita s promjenjivom
kamatnom stopom moraju definirati parametar koji prate u kontekstu donošenja odluke o njezinoj
korekciji, a isti mora biti jasan i poznat potrošačima. Referentne kamatne stope koje se rabe za
promjenu ugovorenih parametara o kojima ovisi kretanje kamatne stope tijekom trajanja ugovornog
kreditno potrošačkog odnosa ključne su za financijsku stabilnost te stoga imaju središnju ulogu na
financijskim tržištima jer ih pojedinci i organizacije u cijelom gospodarskom sustavu često primjenjuju
sve dok mogu osigurati nepristranu i nespornu vrijednost ugovora o potrošačkom kreditiranju. S
obzirom na gospodarsku važnost referentnih kamatnih stopa, bitno je osigurati njihovu pouzdanost
jasnim upravljačkim strukturama i transparentnim metodologijama.
Nacionalna referentna stopa ostala je nakon uvođenja eura 1. siječnja 2023. godine jedna od
značajnijih referentnih kamatnih stopa u Republici Hrvatskoj uz nužnu posljedicu zamjene kunskih
kredita ugovorenih uz promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz kunski NRS odgovarajućim eurskim NRSom. Međutim i dalje je otvoreno pitanje koliko je iskorištena prigoda uvođenja eura za kvalitetniju
prilagodbu NRS-a jer zapravo u Hrvatskoj zbog nerazvijenosti domaćeg tržišta novca i dosadašnje
visoke “euriziranosti” financijskog sustava ne postoji “prava” referentna kamatna stopa, već je to
samo stopa kojom se iskazuje prosječni trošak financiranja banaka.

Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, djelatnostima slobodnih zanimanja smatra se i
odvjetnička i javnobilježnička djelatnost, koju obavljaju fizičke osobe ako su po toj osnovi obvezno
osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja te kojima su to osnovne djelatnosti po
kojima su upisane u registar obveznika poreza na dohodak u Poreznoj upravi. Obavljajući djelatnost
slobodnog zanimanja, odvjetnici i javni bilježnici ostvaruju dohodak koji se obvezno mora utvrđivati
na temelju propisanih poslovnih knjiga i evidencija koje se vode po načelu blagajne. Međutim, ako
podnesu zahtjev za plaćanjem poreza na dobit odmah na početku obavljanja djelatnosti ili do kraja
tekuće godine za sljedeće porezno razdoblje, mogu dobrovoljno postati i obveznicima plaćanja
poreza na dobit ili obvezno moraju plaćati porez na dobit prema Zakonu o porezu na dobit, ako
je u prethodnom poreznom razdoblju ostvaren ukupan primitak veći od 1.000.000,00 eura. Ako su
upisani u registar obveznika PDV-a, obvezni sadržaj računa za gotovinski promet kojega odvjetnici i
javni bilježnici izdaju krajnjim potrošačima, propisan je odredbama Općeg poreznog zakona.

U skladu s čl. 26. Pravilnika o PDV-u, Hrvatska obrtnička komora donijela je novu Odluku o dopuštenoj
visini kala, rastepa, kvara i loma u ugostiteljstvu. Odluka je objavljena u Nar. nov., br, 39/24. te
se primjenjuje od 11. travnja 2024. godine. Ovom je Odlukom stavljena van snage Odluka iz 2004.
godine i donosi važne novine vezano za porezno priznate gubitke za ugostitelje obrtnike. Autorica u
članku daje praktične primjene obračuna kala, rastepa, kvara i loma kod obrtnika koji pružaju usluge
pripremanja i usluživanja hrane i pića u ugostiteljskim objektima.

Za vrijeme privremene spriječenosti odnosno nesposobnosti za rad zbog bolesti ili ozljede odnosno
drugih okolnosti utvrđenih odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, osiguranik je
spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom pa
mu, stoga, pripada pravo na naknadu plaće.
U ovom članku autorica piše o načinu utvrđivanja osnovice za naknadu plaće i o visini naknade plaće
koja se isplaćuje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Pravo radnika na regres za godišnji odmor nije uređeno Zakonom o radu niti posebnim zakonom, već
ga radnik ostvaruje na temelju kolektivnog ugovora koji obvezuje poslodavca, pravilnika o radu i/ili
ugovora o radu.
Ako se regres za godišnji odmor isplaćuje kao neoporeziva prigodna nagrada, primjenjuje se ograničenje
neoporezive svote u iznosu 700,00 eura po radniku godišnje. Neoporezivi iznos prigodne nagrade ne
ovisi o ugovorenom radnom vremenu i može se pod istim uvjetima isplatiti radnicima zaposlenima s
punim i onima koji rade s nepunim radnim vremenom. U obrascu JOPPD se za isplatu neoporezivog
regresa koristi šifra 22, a obrazac treba dostaviti Poreznoj upravi na dan isplate primitka.

Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, pri čemu u pravilu ostvaruje
pravo na puni, a iznimno, na razmjerni dio godišnjeg odmora. Ništavan je sporazum poslodavca i
radnika o odricanju od prava na godišnji odmor u zamjenu za isplatu novčanog primitka. Odluku o
razdoblju korištenja godišnjeg odmora donosi poslodavac, uvažavajući potrebe posla, a ako je to
moguće i potrebe i želje radnika. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po vlastitoj
želji, uz obvezu da o tome tri dana ranije obavijesti poslodavca.
Visina naknade plaće za dane korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ne može iznositi manje od prosječne plaće radnika u
prethodna tri mjeseca.