Porezni status fizičke osobe ključan je za pravilno ispunjenje poreznih obveza jer određuje opseg i način oporezivanja ostvarenog dohotka. U cilju optimiziranja poreznog položaja važno je razumijevanje koncepta porezne rezidentosti i njenih implikacija o čemu pišemo u nastavku.
Definicija porezne rezidentnosti
Najjednostavnija definicija porezne rezidentnosti fizičke osobe bi bila da porezna rezidentnost određuje gdje će osoba plaćati porez na svoj ukupno ostvareni dohodak. Hrvatsko državljanstvo ne znači automatski da je osoba rezident Republike Hrvatske (RH) jer se status poreznog rezidenta određuje isključivo prema poreznim propisima. Isto tako, odjava prebivališta na MUP-u pri iseljenju ne znači automatski da je osoba porezni nerezident RH, npr. mnogi državljani RH koji rade u inozemstvu se i dalje smatraju poreznim rezidentima RH sve dok im je središte životnih interesa u RH.
Dok je poreznu rezidentnost osobe koja živi i radi u jednoj državi jednostavno utvrditi, pitanje rezidentnosti postaje složeno kada osoba živi i radi izvan svoje „matične“ države ili kada radi u više država.
Propisi mjerodavni za utvrđivanje porezne rezidentnosti
U postupku utvrđivanja porezne rezidentnosti države su dužne prvenstveno postupati prema odredbama međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad tuzemnih zakona. Trenutno je u primjeni 68 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između RH i drugih država.
Ugovori su sastavljeni prema OECD Model Tax Convention on Income and on Capital, a distributivna pravila iz ugovora određuju kako se pravo oporezivanja različitih vrsta dohodaka i imovine raspodjeljuje između država potpisnica ugovora kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje.
Tie-breaker pravila se koriste kod određivanja statusa rezidentonosti kada bi osoba mogla biti smatrana poreznim rezidentom u obje ugovorne države prema njihovim tuzemnim zakonima. Evo osnovnih kriterija prema kojima se određuje porezna rezidentnost sukladno čl. 4. OECD Modela ugovora:
- Stalno mjesto stanovanja (permanent home), prvi kriterij je mjesto gdje osoba ima stalno prebivalište. Ako osoba ima stalno prebivalište u obje države, prelazi se na sljedeći kriterij.
- Središte životnih interesa (centre of vital interests), ako stalno mjesto stanovanja ne daje jasnu sliku, gleda se gdje osoba ima jače osobne i ekonomske veze, tj. središte životnih interesa. Ako se ne može utvrditi središte životnih interesa ili ako osoba nema stalno mjesto stanovanja u ni jednoj od država, prelazi se na sljedeći kriterij.
- Uobičajeno boravište (habitual abode), ako prethodna dva kriterija ne razriješe situaciju, razmatra se u kojoj zemlji osoba uobičajeno boravi. Ako osoba ima uobičajeno boravište u obje države ili nema ni u jednoj, prelazi se na sljedeći kriterij.
- Državljanstvo (nationality), ako i dalje postoji dvojba, gleda se državljanstvo osobe. Ako je osoba državljanin obje države ili nije državljanin ni jedne, prelazi se na sljedeći kriterij.
- Međusobni dogovor (mutual agreement procedure), ako ni jedan od navedenih kriterija ne može razriješiti situaciju, države će pokušati doći do međusobnog dogovora putem pregovora.
Iako termin “nerezident” nije izričito spomenut u tekstu međunarodnih ugovora, definicija rezidenta automatski implicira tko se ne smatra rezidentom, tj. tko ne zadovoljava kriterije da bude rezident ili je rezident druge države.
Ako RH nema ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom, rezidentnost se utvrđuje prema tuzemnim propisima.
Prema Zakonu o porezu na dohodak i Općem poreznom zakonu, porezni rezident RH je:
- osoba s prebivalištem u RH gdje prebivalište znači posjedovanje stana u vlasništvu ili posjedu najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Ako osoba ima u posjedu više stanova, prebivalište se određuje prema mjestu prebivališta obitelji ili, za samca, prema mjestu gdje se pretežito zadržava i odakle odlazi na posao.
- osoba s uobičajenim boravištem u RH, što znači stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana, u jednoj ili dvije kalendarske godine, bez obzira na privremene odsutnosti.
- osoba zaposlena u državnoj službi RH koja po toj osnovi prima plaću (npr. diplomatsko osoblje RH koje radi u inozemstvu).
Porezni nerezident RH je osoba koja nema prebivalište niti uobičajeno boravište u RH, ali ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama Zakona o porezu na dohodak.
Utvrđivanje porezne rezidentnosti
Uputno je da osoba sama regulira svoj porezni status. U tu svrhu se popunjavaju Obrazac TU za utvrđivanje rezidentnosti pri ulasku u RH i Obrazac TI pri izlasku iz države. Ovi upitnici se mogu pronaći na mrežnim stranicama Porezne uprave, propisani su Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona, a sadrže pitanja koja pomažu u određivanju poreznog statusa i središta životnih interesa osobe što je ključni kriterij za određivanje porezne rezidentnosti.
Oporezivanje dohotka
- Dohodak rezidenta RH oporezuje se po načelu svjetskog dohotka što znači da rezident RH tu prijavljuje i plaća porez na dohodak koji je ostvario bilo gdje u svijetu.
- Nerezident RH plaća porez samo na dohodak koji je ostvario u RH (npr. dohodak od imovine po osnovi iznajmljivanja nekretnine na teritoriju RH), po načelu tuzemnog dohotka.
Porezni status također određuje pristup pogodnostima i olakšicama unutar određene porezne jurisdikcije.