Podmirivanje javnih davanja prema utvrđenim rokovima dospijeća je obveza svih pravnih i fizičkih
osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost te djelatnost slobodnog zanimanja. Ako se pri
popunjavanju podataka na nalogu za plaćanje poreza, obveznih doprinosa te drugih javnih davanja,
upišu pogrešni podaci, uplaćena sredstva mogu biti usmjerena na pogrešan račun proračuna ili
uplatni račun, čime porezna obveza nije podmirena ili je neki drugi javni prihod preplaćen.
Budući se danom uplate poreza i drugih javnih davanja, smatra dan kada su sredstva evidentirana
na uplatnim računima, to je sudionicima u platnom prometu u interesu da odmah po otkrivanju
pogreške pri uplati javnih davanja za koje analitičku evidenciju obavlja Porezna uprava, podnesu
zahtjev za povrat sredstava.
Međutim, osim Poreznoj upravi, zahtjevi za povrat pogrešno uplaćenih javnih davanja podnose se i
drugim tijelima i institucijama koje su posebno navedene u Naputku o načinu uplaćivanja prihoda
proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba, koji se primjenjuje
u 2024. godini.

Tijekom obavljanja postupka revizije eksterni revizor može se koristiti radom internog revizora, što
uključuje korištenje radom službe interne revizije u pribavljanju revizijskih dokaza i korištenje radom
internih revizora radi osiguravanja izravne pomoći uz usmjeravanje, nadzor i pregled koji obavlja
eksterni revizor. Međutim, kada se u svom radu koristi radom internog revizora, eksterni revizor ima
isključivu odgovornost za izraženo revizijsko mišljenje. Stoga, eksterni revizor se u svom izvješću neće
pozivati na rad internog revizora. U članku autorica ukazuje na odredbe MRevS-a 610 – Korištenje
radom internih revizora (izmijenjen 2013.), a vezano uz obveze, postupke i prosudbe koje eksterni
revizor mora obaviti ako se odluči koristiti radom internog revizora kako bi prikupio primjerene i
dostatne revizijske dokaze i stvorio zaključke na kojima će temeljiti svoje mišljenje.

Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (dalje u tesktu: CSRD) stupila je na snagu 5.
siječnja 2023. godine te je u nacionalno zakonodavstvo implementirana, između ostaloga, kroz novi
Zakon o računovodstvu (Nar. nov., br. 85/24.), kao i kroz Zakon o reviziji (Nar. nov., br. 127/17., 27/24.
i 85/24.).
Ovom Direktivom uspostavljaju se standardi objava o održivosti za sva velika poduzeća, matična
društva velikih grupa, male i srednje poduzetnike i poduzetnike iz trećih zemalja.
Standardizirano izvješćivanje o održivosti omogućit će usmjeravanje kapitala u održiva ulaganja,
pomoći poduzetnicima pri učinkovitijem upravljanju rizicima te će doprinijeti izgradnji snažnijeg i
stabilnijeg gospodarskog sustava. Implementacija CSRD Direktive u Zakon o računovodstvu te Zakon
o reviziji pruža jasna pravila o obveznicima, sadržaju i obliku izvješćivanja o održivosti te je cilj ovoga
članka pobliže opisati njihove izmjene u kontekstu navedene Direktive i njezin potencijalni utjecaj na
poduzeća, s naglaskom na institucionalne ulagatelje, kao i gospodarski sustav u cjelini.

Kartično poslovanje, potpomognuto suvremenim tehnologijama, zastupljeno je u većini transakcija
među poduzetnicima. Zbog toga se značajan dio računovodstvene obrade odnosi na evidentiranje
poslovnih događaja povezanih s ovim načinom poslovanja. Ovaj članak pružit će uvid u računovodstveni
aspekt poslovanja s kreditnim karticama, promatrajući ga iz perspektive trgovačkih društava koja se
pojavljuju u ulogama prodavatelja i kupca.

Obračunsko plaćanje predstavlja nenovčanu namiru dospjelih potraživanja. Obračunska plaćanja u
poslovnoj praksi čine prijeboj, cesija, preuzimanje duga i asignacija. Tim nenovčanim plaćanjem vrlo
se često održava likvidacija društva, ali i vodi briga o naplativosti potraživanja od kupaca.
Autor u članku daje primjere računovodstvenog evidentiranja prijeboja (kompenzacije), cesije,
preuzimanja duga i asignacije te navodi situacije u kojima isti nisu dopušteni.

U Nar. nov., br. 66/24 od 17. srpnja 2024. godine objavljen je novi Hrvatski standard financijskog
izvještavanja 18 – Vremenska ograničenost poslovanja (nadalje: HSFI 18), koji stupa na snagu
1. siječnja 2025. godine. Cilj standarda je propisati posebna pravila koja je potrebno primijeniti
prilikom utvrđivanja primjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i
računovodstvena pravila koja se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno
koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja čija se primjena zahtijeva Hrvatskim
standardima financijskog izvještavanja i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.
Standard je primjenjiv za poduzetnike odnosno subjekte koji su obveznici primjene zakona koji uređuje
računovodstvo, osim onih poduzetnika kojima je izdavanje odobrenja za rad u nadležnosti Hrvatske
narodne banke ili Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.
HSFI 18 poduzetnici su dužni primjenjivati za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025. godine
ili nakon toga datuma, dok će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog standarda,
dovršiti primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do stupanja na
snagu HSFI-a 18.
Više o sadržaju i zahtjevima HSFI-a 18 autorica članka navodi u nastavku.

Osnivanje, poslovanje i prestanak rada zadruga uređuje Zakon o zadrugama. Vođenje računovodstva
zadruga ovisi o tome je li zadruga osnovana s ciljem stjecanja dobiti ili ne. U članku autor obrazlaže
specifičnosti poslovanja zadruga te na primjerima pojašnjava računovodstveno praćenje nekih
poslovnih događaja u zadrugama koje su osnovane s ciljem stjecanja dobiti.

Uvoz robe predstavlja svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području
Europske unije, kao i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu
s trećih područja. Autor u članku daje primjere računovodstvenog praćenja uvoza dobara.

U ovom članku, autor će se usredotočiti na računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine,
objašnjavajući računovodstvene postupke povezane s ovom imovinom. Kroz praktične primjere bit
će prikazano kako se knjigovodstveno evidentiraju različite vrste nematerijalne imovine, bilo da se
stječu kupnjom ili se razvijaju unutar samog društva.

Poslovni prostori, hale, stanovi, parkirališta, garaže ili druge vrste nekretnina bilo koje vrste i
upotrebe često su sastavni dio imovine poduzetnika neovisno o pravnoj formi. Kako je riječ uglavnom
o značajnim vrijednostima, poduzetnicima je vrlo važno unaprijed analizirati porezni utjecaj postupka
koji s nekretninom planiraju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku rast cijena nekretnina
u posljednjih deset godina iznosio je 62,28 %, no većina tog rasta ostvarena je u proteklih pet godina
kada je rast bio preko 50 %. Sve ovo značajno utječe i na poslovanje poduzetnika odnosno njegov
rezultat, a time i porezne obveze. Kod tržišta koja su dinamična i aktivna nije na odmet očekivati i
potencijalni pad vrijednosti nekretnina u budućnosti, što opet može značajno utjecati na poslovanje
posebno ako su nekretnine stečene u razdobljima visokih cijena uz zaduženja kod banaka. U članku
autor obrađuje računovodstveni i porezni tretman poslovanja s nekretninama kod poduzetnika
obveznika poreza na dobit koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog izvještavanja.