Fizička osoba koja ostvaruje primitke od drugog dohotka i/ili autorske naknade i obveznik je PDV-a, dužna je
na obavljene isporuke zaračunati porez na dodanu vrijednost po propisanoj stopi. Po sili zakona postaje obveznik PDV-a ako u tekućoj ili prethodnoj godini isporuči usluge i prava u vrijednosti većoj od 40.000,00 eura,
pri čemu se pod naknadom za isporuku podrazumijeva bruto primitak fizičke osobe.
Fizička osoba koja je obveznik PDV-a može porez na dohodak od primljenih naknada i autorskih honorara plaćati
po odbitku od drugog dohotka, što podrazumijeva obvezu isplatitelja da pri isplati naknade obračuna i plati pripadajuće doprinose i porez na dohodak te da isplaćenu svotu i plaćena javna davanja iskaže u obrascu JOPPD.

Primjenom metoda za utvrđivanje transfernih cijena može se utvrditi jesu li uvjeti komercijalnih
i financijskih odnosa povezanih osoba u skladu s neovisnim tržišnim načelom. U postupku izbora
metode treba nastojati izabrati najprimjereniju metodu koja će odgovarati posebnim činjenicama
i okolnostima pojedinog slučaja te bi u postupku odabira metode trebalo uzeti u obzir prednosti i
nedostatke metode, primjerenost metode obzirom na prirodu kontrolirane transakcije te dostupnost
pouzdanih informacija o transakcijama na slobodnom tržištu.

Tema ovoga rada je ukratko navesti promjene koje će primijeniti obveznici poreza na dobit tijekom
poreznog razdoblja započetog u 2023. i 2024. godini. U prvom dijelu ovoga rada navode se promjene
koje se odnose na sve obveznike poreza na dobit, a koje su donesene u sklopu porezne reforme. U drugom
dijelu rada daje se kratak uvod u dio globalne porezne reforme u oporezivanju dobiti. Ta promjena
će obuhvatiti samo subjekte obveznike poreza na dobit koji su dio velike multinacionalne kompanije
koja ostvaruje konsolidirane prihode veće od 750.000.000,00 eura. U ovom radu se opisuje mjera
Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-a) iz Akcijskog plana za borbu protiv smanjenja
porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti (engl. Base Erosion and Profit Shifting: BEPS), koja se odnosi
na uvođenje minimalne globalne stope poreza na dobit od 15 %. Model pravila OECD-a za tu mjeru uz
određene prilagodbe za države članice Europske unije sadržan je u Direktivi Vijeća (EU) 2022/2523 od
14. prosinca 2022. o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za skupine multinacionalnih
poduzeća i velike domaće skupine u Uniji. Ta Direktiva je implementirana u hrvatski porezni sustav
putem Zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit, koji će biti kratko opisan u ovom radu.

U fazi predrevizije revizor će kroz stjecanje razumijevanja subjekta, s ciljem prepoznavanja i
procjenjivanja rizika značajnih pogrešnih prikazivanja, upoznati njegove poslovne procese i
identificirati implementirane kontrole relevantne za reviziju, kako bi odabrao odgovarajuću
strategiju testiranja. Ako odabere strategiju povjerenja u interne kontrole, revizor će provesti
testove kontrola, tj. postupke kojima će ocijeniti učinkovitost djelovanja kontrola implementiranih
od strane društva u sprječavanju, otkrivanju i ispravljanju značajnih pogrešnih prikazivanja na
razini tvrdnje. Više o provedbi testova kontrola, u skladu s MRevS-om 330 – Revizorove reakcije na
procijenjene rizike, autorica članka navodi u nastavku.

U svakodnevnom obavljanju svojih zadataka menadžeri su izloženi brojnim izazovima i nepredviđenim
situacijama. U cilju uspješnog suočavanja i rješavanja tih izazova od menadžera se zahtijeva razborito
upravljanje raspoloživim resursima i donošenje kvalitetnih poslovnih odluka. Značajnu podlogu
za donošenje poslovnih odluka čine računovodstvene informacije. U radu je prikazana primjena
inkrementalne analize kao instrumenta poslovnog odlučivanja koja se temelji na identifikaciji
relevantnih financijskih informacija (prihoda i troškova). U radu se objašnjavaju temeljne odrednice
koncepta inkrementalne analize te su dani neki slučajevi primjene inkrementalne analize u poslovnom
odlučivanju.

Nabava i računovodstveno evidentiranje imovine (stvari i opreme) manje vrijednosti čest je slučaj u
poslovanju poduzetnika. Takav segment kratkotrajne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika
predstavlja zalihu odnosno sitan inventar. Na koji način provesti računovodstveno evidentiranje, kao
i kriterij priznavanja sitnog inventara bit će predmetom ovoga članka, uz prikaz primjera knjiženja
sitnog inventara u poslovnoj praksi poduzetnika.

Primljeni predujmovi odnose se na unaprijed primljena novčana sredstva prije isporuke dobara ili
obavljene usluge odnosno na primljene uplate za još neisporučena dobra ili neizvršenu uslugu. Obveza
obračuna PDV-a te izdavanje računa za predujam ovisi o tome je li predujam primljen za buduću
isporuku u tuzemstvu, isporuku u zemlje članice EU ili treće zemlje odnosno radi li se o isporuci kod
koje se primjenjuje tuzemni prijenos porezne obveze. U članku autorica obrađuje računovodstveni i
porezni tretman primljenih predujmova.

Poslovni događaj kao što je ugovor o zakupu poslovnog prostora evidentira se u poslovnim knjigama
društva i takav ugovor poduzetnici mogu sklopiti s fizičkim ili pravnim osobama – vlasnicima
poslovnog prostora. U takvim slučajevima poduzetnici imaju situacije u kojima su primorani ili su
donijeli vlastitu odluku o ulaganju vlastitih sredstava u uređenje tuđe imovine. Navedena ulaganja
također moraju biti evidentirana kao poslovni događaji u knjigama poduzetnika. Iz tog razloga autor
članka će kroz primjere zakupa poslovnog prostora i ulaganja u tuđu imovinu pokazati učinak takvih
ulaganja na financijske izvještaje samih poduzetnika koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog
izvješćivanja.

Računovodstveni tretman udjela u pridruženim subjektima uređen je MRS-om 28 Udjeli u pridruženim
subjektima i zajedničkim pothvatima za poslovne subjekte koji primjenjuju MSFI odnosno HSFI-em 2
Konsolidirani financijski izvještaji za poslovne subjekte koji primjenjuju HSFI. Sukladno MRS-u 28 i
HSFI-u 2 udjeli u pridruženim subjektima obračunavaju se primjenom metode udjela. Metodu udjela,
prema MRS-u 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji mogu primjenjivati i matična društva za obračun
svojih ulaganja u ovisne i pridružene subjekte te zajedničke pothvate u svojim nekonsolidiranim
financijskim izvještajima. Primjenom metode udjela ulagatelj početno priznaje udjele u pridruženim
subjektima po trošku te potom usklađuje knjigovodstvenu vrijednost udjela u pridruženom subjektu
za svoj udjel u dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti pridruženog subjekta te umanjuje
za sve raspodjele dobiti (dividende) koje primi od pridruženog subjekta. Prilikom primjene metode
udjela ulagatelj utvrđuje i evidentira kao prihod odnosno rashod svoj udjel u dobiti odnosno gubitku
pridruženog subjekta.

Podjela društva kapitala predstavlja statusnu promjenu društva pri kojoj se društvo dijeli na dva ili
više društava pri čemu društvo koje se dijeli prenosi svoju cjelokupnu imovinu ili samo dio imovine
na društva koja se osnivaju radi provođenja podjele ili na društva koja već postoje. Ukoliko društvo
koje se dijeli prestaje postojati jer prenosi cjelokupnu imovinu na dva ili više društava, tada se radi o
podjeli s razdvajanjem. Ukoliko se podjela provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva
koje se dijeli na jedno ili više novih ili postojećih društava, a da društvo koje se dijeli ne prestaje, nego
nastavlja s poslovanjem, tada se radi o podjeli s odvajanjem. Statusna promjena podjele društva
predstavlja kompleksan proces, a detaljnije o računovodstvenim i poreznim aspektima podjele
društva kapitala pročitajte u nastavku članka.