Zaključkom Vlade RH od 8. rujna 2022., ministar financija je zadužen povećati određene neoporezive
primitke propisane Pravilnikom o porezu na dohodak. U realizaciji te obveze, Pravilnik o izmjenama
i dopuni Pravilnika o porezu na dohodak prošao je postupak e-savjetovanja, kao dio procedure prije
stupanja na snagu. Primjena novih neoporezivih iznosa predviđena je od 1. listopada 2022. godine.
U dobu velikih podataka, gotovo da više i nema dijela poslovanja poduzeća koji se ne odvija u
realnom vremenu, stoga se i od funkcije interne revizije očekuje da pruža svoje uvjerenje u što je
više moguće realnijem vremenu, kako bi upravljačke strukture mogle donositi pravodobne poslovne
odluke u cilju povećanja uspješnosti poslovanja poduzeća u suvremenim disruptivnim uvjetima.
Funkcijama interne revizije, pružanje uvjerenja u realnom vremenu odnosno, drugim riječima,
pružanje kontinuiranog uvjerenja, omogućava upravo koncept kontinuirane revizije. Globalni Institut
internih revizora (engl. The Institute of Internal Auditors Global) je još u ožujku 2015. godine objavio
Dodatnu smjernicu, Globalni vodič za reviziju tehnologije, pod naslovom „Kontinuirano revidiranje:
Koordinacija kontinuiranog revidiranja i monitoringa radi pružanja kontinuiranog uvjerenja“,
koji čini dio Preporučenih smjernica Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja. Autori u
radu, stoga, upravo uvažavajući važnost i nužnost djelovanja suvremene funkcije interne revizije
u realnom vremenu, detaljno prikazuju ključne smjernice Globalnog vodiča za reviziju tehnologije
koji sistematizirano opisuje pojam, obilježja i specifičnosti kontinuirane interne revizije, kao i odnos
kontinuirane revizije i kontinuiranog monitoringa te rezultat kontinuirane interne revizije koji može
biti pružanje osnovnog ili optimiziranog kontinuiranog uvjerenja.
MRevS 315 (izmijenjen) definira revizorovu odgovornost da prepozna i procijeni rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja na razini financijskih izvještaja i tvrdnji u financijskim izvještajima, kroz
stjecanje razumijevanja subjekta i njegova okruženja. Revizor je dužan obaviti postupke procjene
rizika kako bi tako osigurao osnovicu za prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnog pogrešnog
prikazivanja na razini financijskih izvještaja i razini tvrdnji sadržanih u tim financijskim izvještajima.
U kontekstu stjecanja razumijevanja, revizor će steći razumijevanje subjekta i njegova okruženja te
subjektovih internih kontrola. Stjecanje razumijevanja subjekta i njegova okruženja podrazumijeva
stjecanje razumijevanja subjektova pravnog, ekonomskog, društvenog, tehnološkog, zakonodavnog
i ekološkog okruženja, sve s ciljem kako bi se pravodobno prepoznali i procijenili inherentni rizici
značajnog pogrešnog prikazivanja. MRevS 315 (izmijenjen), u zahtjevima vezanim uz stjecanje
razumijevanja subjektovih internih kontrola, oslanja se na COSO model, koji učinkovit sustav internih
kontrola definira kao onaj koji sadrži pet komponenti koje podupiru ostvarenje subjektivne misije,
strategije i poslovnih ciljeva. Pet komponenti COSO modela čine: okruženje kontrola, subjektov
postupak procjene rizika, informacijski sustav, uključujući povezane poslovne postupke, relevantan
za financijsko izvještavanje i komuniciranje, kontrolne aktivnosti relevantne za reviziju te monitoring
kontrola. Temeljem stečenog razumijevanja o subjektu, njegovom okruženju i njegovim internim
kontrolama, revizor će prepoznati i procijeniti rizike značajnog pogrešnog prikazivanja, a što će mu
predstavljati osnovicu za vremenski raspored, vrstu i obujam daljnjih revizijskih postupaka. Važnost
ovog MRevS-a očituje se upravo iz razloga što će temeljem obavljenih postupaka definiranih ovim
MRevS-om, revizor planirati daljnji tijek revizije financijskih izvještaja.
Novi standardi upravljanja kvalitetom predstavljaju novi izazov s kojim će se revizori uskoro suočiti.
Razlika između starih i novih standarda je u načinu pristupa. Sada već stari standardi se temelje na
kontroli kvalitete, dok se novi standardi temelje na upravljanju kvalitetom.
Autor u ovom broju časopisa piše o samim odredbama standarda i na koji način je upravljanje
kvalitetom zamišljeno, dok će u sljedećem broju pisati o načinu na koji bi revizori mogli upravljati
kvalitetom.
Komunalne djelatnosti su specifične gospodarske djelatnosti kojima se osiguravaju opće društvene
potrebe stanovništva na području određene lokalne samouprave (grada, općine), a organiziraju ih
same jedinice lokalne samouprave. Jedan od uobičajenih načina organiziranja obavljanja komunalnih
djelatnosti je putem trgovačkog društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Svrha ovoga
rada je ukazati na specifičnosti komunalnih djelatnosti te prikazati opću strukturu i sadržaj glavnog
poslovnog plana trgovačkog društva koje obavlja komunalnu djelatnost.
Poslovni plan predstavlja temeljni upravljački izvještaj svakog poduzetnika. Potrebu za izradom
poslovnog plana potvrdili su financijski stručnjaci i menadžeri na svim razinama odgovornosti u
poduzeću. Poslovni plan u pravilu se izrađuje za razdoblje do jedne godine, a sadrži kvantitativno
iskazane ciljeve poduzetnika u planskom razdoblju. Poslovni plan sastoji se od operativnog i financijskog
plana. U operativnom dijelu poslovnog plana sadržane su operativne odluke menadžmenta kojima
se usmjerava alokacija oskudnih resursa poduzeća. U financijskom dijelu poslovnog plana sadržane
su financijske odluke menadžmenta koje su usmjerene na financiranje nabavke tih resursa. Aktualno
poslovno okruženje obilježavaju značajni poremećaji, kao što je inflacija, energetska kriza, povećanje
troškova te poremećaji u opskrbnim lancima, što je dovelo do gospodarske nestabilnosti i krize, a u
takvim je uvjetima otežano raditi planove, čak i u kratkom roku. Zbog toga, ali i zbog brojnih rizika
u poslovanju, poslovni plan za 2023. godinu treba izraditi pomoću kontinuirane metode (kvartal
za kvartalom), a ne pomoću jednokratne metode (odjednom za cijelu godinu). Takvim pristupom
poboljšava se kvaliteta i pouzdanost plana, smanjuju se odstupanja između planiranog i izvršenog te
se poboljšava kvaliteta procjene efikasnosti menadžmenta. U članku autori ukazuju na specifičnosti
izrade poslovnog plana u proizvodnji i trgovini te na aktualne izazove u projekciji budućih aktivnosti
u aktualnim gospodarskim uvjetima.
Obračunsko plaćanje predstavlja nenovčanu namiru dospjelih potraživanja. U poslovnoj praksi su
obračunska plaćanja vrlo čest instrument za održavanje likvidnosti društva i naplatu potraživanja
kod kojih se sumnja u naplativost. Pandemija je zasigurno utjecala na likvidnost poduzetnika te su
obračunska plaćanja u ovo vrijeme dobila dodatno na značaju. Obračunska plaćanja su dopuštena i u
poslovanju s nerezidentima, uz određene iznimke, no ona nisu dopuštena u trenutku kada je ovršenik
u blokadi.
Autor u članku daje pregled oblika obračunskih plaćanja i primjere računovodstvenog evidentiranja
te navodi situacije u kojima obračunska plaćanja nisu dopuštena.
Potraživanja su u skladu sa standardima financijskog izvještavanja resurs koji kontrolira poduzetnik
kao rezultat prošlih događaja i od kojeg se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi kod poduzetnika.
Redovita usklađenja stavaka između vjerovnika i dužnika, briga o zastari, naplati potraživanja sudskim
putem, prijavi u stečajnu ili likvidacijsku masu nužno je ne samo kako bi povećali mogućnost naplate,
već kako bi i spriječili negativne porezne posljedice zbog porezno nepriznatih rashoda. U uvjetima
smanjene likvidnosti gospodarstva, nepoštivanja rokova naplate potraživanja, a u isto vrijeme
pod pritiskom dobavljača i poreznih obveza poduzetnik mora biti itekako oprezan pri upravljanju
potraživanjima. Također, pred samu promjenu valute kune u euro preporučljivo je detaljno proći kroz
sve otvorene stavke, ne samo potraživanja, već i ostale kao što su dobavljači, zajmovi, kamate i slično,
kako bi se sa što manje otvorenih pozicija ušlo u zamjenu valute. U članku autor dalje prikazuje
računovodstveni i porezni tretman upravljanja potraživanja.
Zalihe sirovina i materijala odnose se na kratkotrajnu materijalnu imovinu koja će biti utrošena u
procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga. S računovodstvenog aspekta, u vrijednost zaliha
sirovina i materijala potrebno je obuhvatiti sve troškove koji su nastali u formiranju zaliha te ih treba
priznati kao imovinu u procesu poslovanja do trenutka priznavanja povezanih prihoda. Primjenom
odgovarajućih metoda potrebno je obračunati utrošak zaliha i njihovo priznavanje kao rashoda,
uzimajući u obzir i potrebu vrijednosnog usklađenja zaliha, tj. otpisivanje do neto utržive vrijednosti.
Zahtjeve priznavanja, mjerenja, više o računovodstvenom postupku utvrđivanja, obračunavanja i
evidentiranja zaliha sirovina i materijala sukladno odredbama HSFI-a 10 – Zalihe odnosno istoimenog
MRS-a 2 te poreznom tretmanu naknadnog mjerenja autorica navodi u članku.
Nabava i računovodstveno evidentiranje imovine (stvari i opreme) manje vrijednosti čest je slučaj u
poslovanju poduzetnika. Takav segment kratkotrajne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika
predstavlja zalihu odnosno sitan inventar. Na koji način provesti računovodstveno evidentiranje, kao
i kriterij priznavanja sitnog inventara bit će predmetom ovoga članka, uz prikaz primjera knjiženja
sitnog inventara u poslovnoj praksi poduzetnika.
